Priče o pjesmama: Bacila je sve niz rijeku – tajnovita ljubavna posveta

Nema čarobne formule za pjesmu koja će opčiniti publiku i biti evergrin, ali ljubavna bol obavijena velom tajnovitosti uvijek je posebno privlačna tema. Još kada je ispjevana uz veličanstvenu melodiju, takva pjesma odmah dobije mjesto u mnogim srcima.

Indexi su stvorili brojne velike pjesme, neke u svojoj prvoj fazi kao standarde rocka i neke koje se u pop žanru smatraju veličanstvenim djelima. Među ovim drugim izdvaja se ”Bacila je sve niz rijeku”, po mnogima najemotivnija balada u opusu sarajevske grupe.

Njenu melodiju komponirao je basista Fadil Redžić u zanimljivim okolnostima. Krajem 1973. godine Davorin Popović i Bodo Kovačević istovremeno odlaze na odsluženje vojnog roka i zajedno su ga proveli u Tuzli, pa Indexi imaju godinu dana pauze. Fadil se zapošljava u malo ranije formiranoj prvoj sarajevskoj diskografskoj kući, u Diskotonu, kao saradnik njenom prvom uredniku Slobodanu Vujoviću, inače lideru popularne sarajevske grupe Ambasadori. Kako će kasnije reći, nije mu se svidio uredski posao, pa nije dugo ni izdržao, tek nekoliko mjeseci. No, Vujović ga poziva da se Ambasadorima pridruži na višemjesečnoj turneji po bivšem SSSR-u i jedne večeri, u dalekom Bakuu, u garderobi prije koncerta, neobavezno je prebirao po žicama gitare i jedna nova muzička ideja jednostavno je krenula – rođena je skica za pjesmu koja će kasnije dobiti naziv ”Bacila je sve niz rijeku”.

Pozabavimo se prvo tom melodijom. Nježnom i sjetnom, jer Fadil će opet kasnije pripovijedati da se baš tako osjećao te večeri, hiljadama kilometara od doma i supruge Jasne.

Valjda je neku ulogu u tome imao još jedan neobičan trenutak: Indexi su u novembru 1967. dobili ponudu da krenu na dvomjesečnu turneju po SSSR-u, kao prateći bend nekim današnjim jugoslavenskim pjevačkim zvijezdama, a niko pojma nije imao da se neposredno pred polazak – Fadil oženio. I, eto, umjesto na bračno putovanje, otišao na dalek put. Uspomene čuda čine, pa nije neobično da su, godinama kasnije, u sličnoj prilici razdvojenosti od svoje drage, iz njega potekle nježne note.

Ipak, nije to jedino što Fadilovo muzičko djelo čini velikim. Mnoge njegove kolege (među njima ću spomenuti Arsena Dedića, koji mi je o tome osobno govorio) fascinirala je jednostavnost skladbe, a s toliko upečatljive beatlesovske harmonije. Intuitivno je to osjetila i publika, taj savršeni sklad obojen još intimnom emocijom.

Drugi ključ za famoznu pjesmu donijeli su stihovi.

Napisao ih je Kemal Monteno. A i on pod dojmom jednog svog emitovnog trenutka.

Čuveni sarajevski kantautor će u jednoj prilici ispričati da je bio zaljubljen u djevojku o kojoj je malo znao, da ju je, lutajući i priželjkujući da se sretnu, odjednom ugledao na nekom ćošku i ”stoji ona, bosa, a oko nje cvijeće, prodaje cvijeće, i meni tako ta slika ostane… stajala je u sred bašte k’o najljepši cvijet, kao da je dio mašte i muzike te”.

Ako emocije čuda čine, isto može i mašta.

U tim godinama i Davorin Popović je imao svoju bolnu ljubavnu priču. Djevojka koju je silno volio odselila je iz Sarajeva, a koliko je patio znali su Pimpekovi najbliži prijatelji, među njima i Kemal Monteno, autor stihova za ”Bacila je sve niz rijeku”.

… sad joj kažem zbogom draga, a bila je život moj,
prošla je kroz moje snove i bila je tren,
cijelim tijelom bila moja, ja bio sam njen,
nosila je našu ljubav, našu sreću, prvi cvijet,
bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet…

Kome je posvećena veličanstvena pjesma Indexa, odnosno njenih autora Fadila Redžića i Kemala Montena? Odgovor će zauvijek ostati zagonetan, osim glavnog – posvećena je svim velikim, a nesretnim ljubavima. Dovoljno za vječnost.

A ako vas još grize znatiželja, najbliže što ćemo znati je u nekoliko škrtih rečenica otkrio Kemal Monteno.

Josip Dujmović
autor knjige ‘Indexi: U inat godinama”