Pred vrijeme tradicionalnog darivanja, a potaknuti nedavnom pričom o restoranima sa besplatnom hranom za siromašne i beskućnike, koje vodi američka rock zvijezda Jon Bon Jovi, izdvojili smo još neke primjere o muzičarima filantropima.
Planetarno najpoznatiji humanitarni projekt pokrenuli su sredinom 1980-ih godina britanski muzičari Bob Geldof (Boomtown Rats) i Midge Ure (Ultravox, Visage), kada su 1984. snimili zajedničku pjesmu “Do They Know It’s Christmas?” i za potrebe prikupljanja donacija gladnima u Africi okupili fantastičnu pjevačku Band Aid supergrupu (Bono, George Michael, Sting, Simon Le Bon, Phil Collins i još tridesetak muzičara).
Projekt su proširili naredne godine kao Live Aid koncert, koji je uporedo izveden u Engleskoj i Americi uz fantastičnu listu izvođača. Uključivala je zvijezde kao što su U2, David Bowie, The Who, Sting, Freddie Mercury i Queen, Dire Straits, Joan Baez, Madonna, Eric Clapton, Led Zeppelin, Bob Dylan, Mick Jager, Keith Richards i brojni drugi, a rezultat programa koji je trajao više od 16 sati bio je – 127 miliona dolara prikupljenih sredstava.
U akciju, koja je imala i nekoliko nacionalnih programa podrške, uključile su se i brojne zvijezde iz tadašnje Jugoslavije uključene u supergrupu YU rock misija i snimivši pjesmu ”Za milion godina” koja je izvedena na osmosatnom koncertu 15. 6. 1985. u Beogradu, a prikazana je kao video i na Live Aidu. Na spomenutom koncertu nastupili su, među ostalim, EKV, Partibrejkers, Atomsko sklonište, Plavi orkestar, Bajaga i Instruktori, Željko Bebek, Vatreni poljubac, Lačni Franz, Film, a naš doprinos za gladne u Africi iznosio je 426.000 dolara od prodaje singla ”Za milion godina” i ulaznica za koncert.
O pojedincima filantropima izdvojili smo tri primjera, a prvi je možda najmanje poznat.
Kada se 1975. pojavila pjesma ”No Woman No Cry”, muzički svijet je bio iznenađen potpisom izvjesnog Vincenta Forda kao autora (što, ruku na srce, ogromna većina publike nije ni primjećivala). Kako god, slavna reggae balada znak je prepoznavanja njenog izvođača Boba Marleya, koji je zvaničnu ulogu tekstopisca dodijelio svom prijatelju Vincentu, voditelju kuhinje za siromašne u getu Kingston u Trenchtownu, a isplate autorskih naknada osigurale su rad te kuhinje.
Kontroverze su obilježila Michaela Jacksona, i dok je bio živ i još više nakon što je umro 2009.
No, nedvojbeno je da je Michael osjećao duboku odgovornost da svoju slavu osobu iskoristi za nešto više od vlastitog bogatstva. Guinnessova knjiga svjetskih rekorda navela ga je 2000. godine kao najveću filantropsku pop zvijezdu ikada. Tokom života, navodno je dao preko 300 miliona dolara u dobrotvorne svrhe, među ostalim desetinama fondacija (Make-A-Wish Foundation, Elizabeth Taylor AIDS Foundation, NAACP, UNICEF, Red Cross i brojne druge).
Kao humanitarca obilježila ga je i pjesma “We Are the World” (1985.) koju je napisao sa Lionelom Richiem i sa zaradom od 60 miliona dolara finansirano je više od 120 tona hrane, lijekova i drugih potrepština za stanovnike Etiopije. Jackson je na svakoj turneji posjećivao bolnice, sirotišta i škole diljem svijeta i donirao im novac, a kroz nekoliko svojih fondacija (najpoznatija je Heal the World Foundation) pomagao je i muzeje, talentirane umjetnike i generalno sve ugrožene kategorije ljudi.
David Gilmour je najprije prodao svoju kuću za 3,6 miliona funti (blizu 4,7 miliona dolara) i novac donirao fondaciji Crisis za pomoć u financiranju stambenog projekta za beskućnike, a ne tako davno, 20. 6. 2019. godine, na aukciji u New Yorku prodao je 120 svojih gitara u dobrotvorne svrhe.
Među njima bili su njegov znameniti Black Strat iz 1954. serijskog broja # 0001 i Les Paul iz 1955. godine. Crni strat prodat je za 3.975.000 dolara, što ga čini najskupljom gitarom koja je ikada prodata na aukciji. Na aukciji je prikupljeno 21.490.750 dolara, a prihod je otišao u ekološku dobrotvornu kompaniju ClientEarth.
Pored već spomenute Ex-Yu rock misije iz 1985. godine, brojne domaće rock grupe često su svirale na raznim humanitarnim koncertima, a među konstantnim angažmanima muzičkih zvijezda isticao se rad Tošeta Proeskog, koji je 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe.
No, ono što je činila romska etno pjevačica iz Makedonije Esma Redžepova, poznata kao Queen of World Gipsy Music (titula koju je dobila 1976. godine) i koju je američka organizacija National Public Radio uvrstila među 50 najvećih ženskih vokala u svijetu, doista je jedinstveno.
Pjevačica se 1968. godine udala za svog menadžera Stevu Teodosievskog (1924. – 1997.), ali par nikada nije imao vlastitu djecu. Nakon što su ranih ’70-ih usvojili prvo dijete, do devedesetih su bili odgajatelji još 46 napuštenih ili siromašnih dječaka i jedne djevojčice, kojima su osigurali dom i obrazovanje. Pored toga, mnogi među nekoliko hiljada njenih nastupa imali su humanitarni karakter, kao pomoć bolnicama, sirotištima ili žrtvama prirodnih katastrofa.
Posljednji čin pjevačice koja je dva puta predlagana za Nobelovu nagradu bio je testament, otvoren nakon njene smrti u decembru 2016. godine – cijeli svoj imetak ostavila je svom makedonskom narodu.
