Jedan slučajan trenutak, prije 11 godina, kada je ulovio palicu koju je u publiku bacio Bojan Miličević, bubnjar pop rock grupe Regina, bio je početak neobične kolekcionarske strasti Šefika Smrike iz Zenice.
”Bila je to crna palica, nisam takve viđao i izgledala mi je prelijepo, pa mi je kasnije, dok sam je gledao na svojoj polici, spontano sinulo da bih mogao početi skupljati bubnjarske palice kao suvenire sa koncerata koje posjećujem”, prisjeća se Šefik Smriko, kojeg u Zenici skoro svi znaju samo po nadimku Šefa.
On je jedan od onih vjernih i strasnih ljubitelja rocka, koji svirke u svojem gradu propušta samo ako je odsutan, a nerijetko se otisne dalje, na dobar koncert ili festival u Bosni i Hercegovini.
Prvenstveno voli žestok zvuk i dinamičan ritam, ali nije ni žanrovski ni generacijski ograničen, pa će s jednakim zadovoljstvom (i najčešće u prvim redovima uz skakanje i gromko pjevanje) slušati sve što je dobro, od klasičnog rocka, bluesa, hard i metal zvuka do alternativaca i mladih eksperimentalnih bendova.
”Samo nek’ se svira od srca, meni sve valja”, kaže Šefa.
Ni jedan instrument u rocku ne izdvaja, ali slučaj je, eto, htio da počne obraćati pažnju na bubnjare, pa intuitivno osjeti kada su dobri. I sačeka kraj svirke da zamoli za jednu palicu.
Do sada je skupio 54 i u toj kolekciji su palice bubnjara Hladnog piva, Parnog valjka, Dubioze kolektiv, Riblje čorbe, Divanhane, Pece Peteja…
”Eh, taj Peco! Svirao je u Zenici više puta, sa obnovljenim Indexima u Areni, u klubovima sa raznim postavama i ne mogu ni reć’ koliko sam sretan da sam ga upoznao i družio se s njim. On je jedan veliki gospodin, i za bubnjevima, i za šankom, hahaha”, s oduševljenjem govori Šefa o jednom od najboljih bubnjara na ovim prostorima.
Kaže da za svaku palicu upiše datum kad ju je dobio i čija je, pa kad god ih pogleda vraćaju mu se uspomene na trenutke koje bi možda zaboravio da njih nema.
A želje? Čije bi palice volio imati?
”Znaš, sve ovo što imam, to su mi dali bubnjari poslije koncerata na kojima sam bio. No, nakon ovih desetak godina za mene je ta bubnjarska palica postala poseban simbol, neka vrsta maskote za rock, pa počinjem priželjkivati da je imam i od bubnjara za koje ne znam hoću li ikada imati priliku da ih uživo gledam”, govori Šefa. ”Recimo, za mene je fantastična grupa naših muzičara koja radi u Americi i zovu se Rok Ko Fol. Tu je i Srđan Žika Todorović, svirao je on u EKV-u, Disciplini i Električnom orgazmu, a koliko znam nije više aktivan”.
Šefik nabraja i neke druge grupe, od čijih bubnjara će kad-tad dobiti palicu, jer još sviraju – Prljavo kazalište, Zabranjeno pušenje, Aerodrom, Zoster, te Boris Leiner i, kako kaže, bubnjarčina Milić Vukašinović.
”Znaš ko je za mene bubnjarski gigant današnjice? Lars Ulrich iz Metallice. Imati njegovu palicu za mene bi bio sveti gral. Uvijek treba maštati i neka on onda bude moj san’’.
S. Čolić
