Dvije večeri uzastopno, 1. i 2. 11. Galija je priredila vrhunski koncert u rasprodatoj Kombank dvorani nazvan “Akustično kao nekad”, asocirajući na takav program koji je prije skoro 25 izvela na istom mjestu, kada je to bio Dom sindikata.
Da li je zaista i bilo kao nekad, to mogu potvrditi samo oni obožavaoci grupe koji su prisustvovali akustičnom doživljaju davne 1995. godine, ali i ovo veče je bilo pun pogodak u dvorani koja inače pruža akustično savršenstvo.
Bez priče, bez najave, bez obraćanja publici, bend je zauzeo svoje pozicije i zaplivao u plovidbu kroz karijeru dužu od četiri decenije.
Od prve teme “U raju iznad oblaka”, svaku izvedbu je pratio gromoglasni aplauz, upućen frontmenu Nenadu Milosavljeviću i njegovim izvanrednim glasovnim interpretacijama, ali i ostalim učesnicima koncerta. Neša je dosta prostora ostavljao i svom bratu Predragu Milosavljeviću, a odličnu energiju koncertu davali su ostali članovi grupe, bubnjar Boban Pavlović, gitarista Dragutin Jakovljević, basista Slaviša Pavlović i klavijaturista Goran Antović.
Tokom večeri smjenjivali su se zanimljivi gosti na koncertu, te je u pjesmi iz novijeg perioda “Čujem kako lepo dišeš” na posebnom instrumentu kavalu bio Miloš Jakovljević (kao i na drugim naslovima – “Možda sam lud”, “Dimitrijo”), dok je najatraktivniji trenutak u muzičkom i scenskom smislu ostvarila Željka Milošević na harfi. Ova dama poznata je kao polovina duo sastava Playade, a sada je Galijine hitova obojile magijom harfe na numerama “Kad me pogledaš”, “Burna pijana noć”, “Otkad te nema” i “Mlada, lepa i pametna”. Upravo posljednju pjesmu je Neša simpatično odjavio njenim naslovom koji je uputio gošći, što je ispraćeno burnim aplauzom.
Set listu su činili svi klasici Galije, “Da me nisi”, “Na tvojim usnama”, “Stare trube”, “Još uvek sanjam”, “Digni ruku”, “Dodirni me”, “Kotor”… sveukupno 24 pjesme, koje su odsvirane i otpjevane u jednom dahu, pa se činilo da puna dva sata proletješe u trenu. Cijeli koncert je i djelovao kao pop rock džuboks, vi pustite CD omiljenog benda, i onda samo kreću pjesme jedna za drugom, poput muzičke fontane želja.
Neša Galija sa svojom ekipom djelovao je kao da je nesvjestan prisustva publike, kao da se nalazi na nekoj tonskoj probi, bez potrebe da priča, ostavljajući da to čine samo pjesma, poezija, briljantni glasovi.
Euforična publika za kraj je još dobila bis sa tri aduta, “Da li si spavala”, “Gospi” i “Skadarska”, pa su svi mogli puni zadovoljstva otići u noć.
I. Makragić
