Otkrićem se procjenjuje da je 66 posto mutacija raka naprosto ‘peh’ koji ne možemo izbjeći. Ono ide u prilog rezultatima ranije kontroverzne studije, koja je izazvala brojne kritike, jer se činilo da ljudi ne mogu učiniti ništa kako bi izbjegli opaku bolest.
Ovoga su se puta znanstvenici sa sveučilišta Johnsa Hopkinsa potrudili dokazati da njihova otkrića nisu u suprotnosti s onim što znamo o prevenciji raka.
“Dobro je poznato da moramo izbjegavati vanjske faktore poput pušenja kako bismo smanjili rizik od raka. Ali mnogo je manje poznato da normalna stanica čini nekoliko pogrešaka svaki put kad se dijeli i kopira svoj DNK da bi proizvela dvije nove”, rekao je biolog Cristian Tomasetti, a prenosi britanski Telegraph.
“Te pogreške pri kopiranju potentan su izvor mutacija raka koje se u znanosti podcjenjuju”, dodao je.
Kada su Tomasetti i genetičar Bert Vogelstein prošli put proučavali ulogu nasumičnih mutacija, kritizirani su da su ispitivali samo podatke iz američkog zdravstvenog sustava i da u studiju nisu uključili neke česte oblike raka. Zbog toga su ovaj put proširili istraživanje uzimajući medicinske podatke iz 68 zemalja o 32 oblika raka.
Kada je u pitanju, primjerice, rak gušterače ustanovili su da je u 77 posto slučajeva uzrok slučajna pogreška u kopiranju DNK, 18 posto ih uzrokuju vanjski čimbenici, a za preostalih pet posto odgovorna je genetika.
U čak 95 posto oboljenja od raka prostate, mozga i kostiju uzrok je slučajnost, odnosno pogreška u diobi stanica.
Ali ima i bolesti kod kojih manju ulogu ima upravo “loša sreća”. Primjer: za razvoj raka pluća u 65 posto slučajeva krivac su vanjski faktori poput pušenja ili onečišćenja, a u samo 35 posto slučajnost. Genetika, kažu, kod raka pluća nije faktor.
Ukupno, znanstvenici procjenjuju da je u 66 posto slučajeva uzročnik raka slučajna pogreška pri diobi stanica, u 29 posto to se pripisuje vanjskim čimbenicima, a u pet posto nasljeđu.
Autori kažu da su njihovi rezultati zapravo komplementarni sa znanstvenim konsenzusom u skladu s kojim se otprilike 40 posto oboljenja može prevenirati.
“Moramo nastaviti poticati ljude da izbjegavaju vanjske faktore i životne stilove koji povećavaju rizike za razvoj raka. Ali mnogi će oboljeti i zbog ovih nasumičnih pogrešaka. Dakle, potrebno je razviti još bolje metode kako bi se rak otkrio što ranije i tako se izliječio” rekao je Vogelstein.
Postoji i drugi, optimističniji ugao gledanja.
Prihvaćajući teoriju da svaki zloćudni tumor ima genetsku grešku koja ga je pokrenula i ako medicina uspije utvrditi za svaki pojedinačni karcinom koja je to greška koja ga je pokrenula, onda je moguće i odrediti djelotvorne lijekove koji će dovesti do izlječenja.
