Rast popularnosti električnih bicikala u posljednjih nekoliko godina je više nego očigledan. Svjetski lider je Kina, na čijim ulicama se vozi više od 200 miliona električnih bicikala. Na euro-tržištima prodaja također raste – Holandija je i dalje broj jedan, a u nekim zemljama, kao što je slučaj sa Francuskom i Švedskom, taj rast iznosi više desetina postotaka na godišnjoj razini.
U BiH, Hrvatskoj i Srbiji tržište električnih bicikala se također kreće uzlaznom putanjom. Ponuda je sve kvaliltetnija a potražnja sve veća, bez obzira na i dalje prilično visoku cijenu. Svi koji planiraju kupnju električnog bicikla sada imaju na raspolaganju bogat asortiman, a sve je više tvrtki koje se bave čak proizvodnjom, primjerice Mobile Vehicle Technology u Hrvatskoj ili E prime električni bicikli u Srbiji.
Zbog takvog stanja na tržištu, EU pažnju usmjerava na poticaj proizvodnje litij-ionskih baterija za električne bicikle.
Upravo ta podrška Europske komisije snažan je signal koji će potaknuti ubrzane aktivnosti. TerraE projekat za uspostavljanje proizvodnje litij-ionskih ćelija u Njemačkoj je već u izradi, a prema riječima stručnjaka, ukupno bi od 2025. godine europsko tržište moglo imati vrijednost od fantastičnih 250 milijardi eura godišnje.
Spomenuti TerraE Holding GmbH planira masovnu proizvodnju litij-ionskih ćelija u Njemačkoj sa kapacitetom od 34 GWh do 2028. godine.
Istodobno, vođeno ekonomskim rastom, kao i sve većom popularnošću E-bicikala, holandsko tržište bicikala je poraslo za 3,2% u 2017. godini, odnosno ukupan broj prodatih bicikala u ovoj zemlji približio se brojci od milion komada u toj godini, uz konstataciju da prodaja E-bicikala nije još uvijek dostigla svoj maksimalni obim, iako u ukupnom prometu oni već sada predstavljaju više od polovine od tržišne vrijednosti koja iznosi 976 miliona eura.
Čak je i prodaja klasičnih bicikala napravila bum prošle godine, ali šta stoji iza sve veće popularnosti električnih?
Ekonomski faktor je na prvom mjestu. Iako je novi E-bike u prosjeku dva i tri puta skuplji od klasičnog, on nudi višestruku korist – lakše i efikasnije korištenje s minimalnim troškovima za punjenje baterija. Uz divljanje cijena naftnih derivata, stavka troškova E-bicikala kao alternativnog gradskog prijevoza je neuporedivo manja, zapravo minimalna. Stavku parking prostora (kao i cijene parkiranja) ne treba ni spominjati.
Spomenito, također, da se industrija bicikala sada puno ozbiljnije odnosi prema modeliranju, odnosno dizajnu dvotočkaša, koji je toliko razvijen da može zadovoljiti sve moguće sklonosti korisnika.
Svijet se, dakle, sve više okreće biciklima.
U domaćim prilikama ozbiljan pomak predstavljaju uređene biciklističke staze u sve više gradova, uvođenje rental-bike servisa i pojava sve ozbiljnijih tvrtki koje mogu servisirati potražnju.
Ostaje još samo da se ozbiljnije počne mijenjati svijest. Ona po kojoj ”bicikle vozi sirotinja”, pa je ovdje još nezamislivo, recimo, da lokalni političari ili direktori na posao dolaze biciklom, što u svijetu postaje sasvim normalno.
