Već svojim nazivom, etno festival Kamičak u Sinju iskazuje nepretencioznost koja, međutim, uz gromadu od emocija daje rezultat koji može biti inspirativan za svaki manji grad koji se želi uključiti u sve dinamičniju festivalsku porodicu ove regije.
Minuli vikend je u Sinju, gradiću u splitskom zaleđu koji se u zadnjih par godina nameće kao novo gnijezdo alter rocka (s grupom M.O.R.T. na prvom mjestu), održan je po medijskoj zastupljenosti skromni i po sadržaju jako zanimljivi dvodnevni Kamičak Etno Festival.
Tek drugi po redu, privukao je čak interkontinentalne ekipe muzičara, od kojih ni jedna ne spada među zvijezde u tradicionalnom značenju, a svaka će fascinirati i slučajnu publiku. A skupila se ona u ambijentu sinjske stoljetne tvrđave sa raznih strana svijeta i svih uzrasta, ipak, nimalo slučajno, jer je prvi Kamičak očigedno pao na plodno tlo.
Prvi su na pozornicu, prve večeri, izašli Ana i German, odnosno Turica Doncel duo iz Argentine, koji su publiku očarali tradicionalnim folklornim zvucima Južne Amerike. Potom su cure iz Perija (Makedonija) Kamičak ovile u zvuk autohtone etno baštine balkanskog prostora pa su posjetitelji mogli čuti turske, bugarske, kurdske i makedonske napjeve u suverenoj vokalno-instrumentalnoj interpretaciji ovih glazbenih nomatkinja.
Međutim, apsolutnu pobjedu i srce publike odnijela je ekipa iz beogradskog sastava Naked. Virtuozni instrumentalisti ovog balkan/jazz/world/free/funk sastava ”pogodili su u dušu Sinjana” koji su s oduševljenjem pozdravljali svaku izvedbu, pa su Nakedovci morali i produžiti svirku kako bi svi bili zadovoljni.
Drugu večer otvorio je Kazan, sedmeročlani zagrebački sastav koji tradicionalne pjesme Balkana ”o ljubavi, smrti i rakiji” pakira u moderno ruho. Iako Kazan okuplja doista fanatastičnu ekipu muzičara, ljubav sinjske publike pobrale su dvije dame – Dunja Bahtijarević s očaravajućim vokalom i Lucija Stanojević s virtuoznom izvedbom na violoni.
Nakon Kazan uslijedio je nastup Patrick Walker Trija, mješovitog britanskog i zagrebačkog sastava kojeg čine Patrick Walker, Ivan Bilić i Hrvoje Sudare, koji su pokrenuli publiku u ritmu engleskih, škotskih i irskih tradicionalnih pjesama. Vrhunski muzičari, ali prije svega srdačna i topla komunikacija s publikom pokazala se pravim receptom za uspjeh.
Finalnu ‘vatru na kraju’ zapalio je žestoki koprivnički Ogenj (naslovna slika), koji su doslovno ‘iz tamburice iščupali duši’, a publiku ‘izbili iz cipela’.
Kombinacija folka, rock‘n’rolla, punka i podravsko-međimurskog dijalekta natjerala je na ples apsolutno sve. Zarazna energija frontmena benda, Tomislava Mihaca Kovačica te žestoka i vrhunska svirka benda – Borne Ilića, Denisa Kuzela, Filipa Kušnjera i Luke Iverca – u potpunosti je ”zapalila” Kamičak, a Ogenj potvrdio zbog čega je ove godine okićen s čak dvije prestižne diskografske nagrade Porin, za novog izvođača godine i najbolji album etno glazbe.
