Lomovi u AMUS-u – lažni Upravni odbor i falsificiranje pečata?

Kako je objavljeno na web stranici Asocijacije kompozitora/muzičkih stvaralaca BiH, koja se brine o isplati autorskih naknada, račun ove organizacije je blokiran dok se ne utvrdi je li njen službeni pečat falsificiran s mogućnošću zloupotrebe.

Kratka istorija autorskih muzičkih prava u BiH

U prvim godinama poslije rata u BiH, zaštita autorskih muzičkih prava i naknada autorima po osnovu korištenja muzičkih djela bile su misaone imenice.

Upravo s tim ciljem je 2000. godine u Sarajevu utemljen AMUS, Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca BiH, sa statusom udruženja građana, čiji je prvi predsjednik bio znameniti sarajevski kompozitor Esad Arnautalić. Ipak, zaštitu prava i naplatu tantijema još nije bilo moguće ostvariti, jer BiH još nije imala odgovarajuće zakone o tome.

Tek je 2002. godine, donošenjem ”Zakona o autorskom i srodnim pravima” i ”Pravilnika o stručnim kriterijima za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava”, stvoren zakonski okvir da Institut za mjeriteljstvo, standarde i intelektualno vlasništvo BiH, kao nadležna institucija, dodijeli dozvolu za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog prava i izvođačkih prava. I ona je dodijeljena ”Agenciji za zastupanje i zaštitu autorskih prava Sine Qua Non”, čiji je pravni status bio – privatna firma.

Zapravo, agencija je imala ulogu stručne službe, one koja barata novcem, a institucionalni okvir zaštite autorskih prava činilo je istoimeno Udruženje Sine Qua Non, u čijem osnivanju je (sic!) sudjelovao i AMUS.

Godinama su se koplja lomila o pitanju je li takva struktura bila odgovarajuća i najtransparentnija za poslove zaštite, naplate i pravične distribucije autorskih muzičkih prava. U desetak narednih godina mogle su se čuti tvrdnje autora da se ostvaruje veoma ograničen rezultat u isplatama tantijema i da je Sine Qua Non d.o.o. bio neuspješan zastupnik muzičkih prava autora.

Epilog: 2011. godine AMUS istupa iz Udruženja Sine Qua Non, bira vlastito novo rukovodstvo, sa novim predsjednikom Skupštine, Edinom Dervišhalidovićem (Dino Merlin), te 2012. aplicira za dozvolu za kolektivno osvarivanje autorskog prava. Ukratko, AMUS preuzima obaveze i poslove Sine Qua Nona.

Od lokalne do globalne zaštite autorskih prava

Poput nebrojenih drugih oblasti u BiH, zaštita autorskih muzičkih prava je bila ”dobra ideja, čiji konačni cilj je uređena muzička scena i temelj njenog razvoja”, ali u praksi je još dugo bila i još jeste na brojnim iskušenjima.

Dva su najveća: prvi je proširenje kruga muzičkih autora koji će povjerovati da AMUS može i efikasno štititi njihova prava i pravično podijeliti tantijeme svima čija se muzička djela javno koriste, a drugi – kako uvjeriti korisnike (elektronski mediji su najveći) da muzika ipak nije imaginarna roba na ”izvolite”, nego ima svoju vrijednost za koju treba platiti, jer se samo tako može dalje razvijati cijela muzička scena.

To je gradivo iz osnovne škole za uređene muzičke scene, ali u BiH se čini kao doktorska disertacija.

Uglavnom AMUS je sporo i, ipak, konstantno širio obje glavne strukture, autorske i korisničke, razvijajući se u instituciju koja će zastupati i lokalna i globalna prava, te je vremenom uključivan u mrežu svjetskih srodnih asocijacija.

Ljubav sve pobjeđuje, ali novac pobjeđuje i ljubav

Glavno mjerilo kojim se pokazuje ima li napretka u zaštiti autorskih prava jeste novac. A danas on, u okviru sistema AMUS-a, iznosi oko 5.5 miliona konvertibilnih maraka godišnje.

Nije to mali novac, a gdje ga je toliko – počinju novi prijepori.

Prvi signal činila je ‘mala bomba’, kada je u proljeće 2018. godine objavljeno da je Dino Merlin podnio neopozivu ostavku na funkciju predsjednika Skupštine AMUS-a. Neko vrijeme je privremeni predsjednik bio poznati banjalučki kompozitor, prof. Mladen Matović, a onda je i on dao ostavku.

U narednim mjesecima višestruki pokušaji da se održi sjednica Skupštine propadali su zbog nedostatka kvoruma. Upućivalo je to da dio članova Asocijacije nije zadovoljan njenim radom (čitaj: raspodjelom novca).

Rezultat je da još nije razmatran ni godišnji izvještaj za 2017. (kojemu je priključen izvještaj Instituta za intelektualno vlasništvo BiH o nadzoru nad radom AMUS-a), kao i nekoliko ključnih akata, kao što su izmjene i dopune Statuta AMUS-a, te izmjene i dopune Poslovnika o radu Skupštine.

Njena nova sjednica bila je zakazana za sutrašnji dan, 30. maja, u Sarajevu, a onda je članovima stigla obavijest o opozivu, objavljena i na web stranici AMUS-a, koju potpisuje predsjednik Upravnog odbora, Davor Sučić.

Iz nje, ali i nekoliko ranijih obavještenja, saznajemo šokantne detalje: grupa ”odbjeglih” članova Asocijacije formirala je novi Upravni odbor i sebe smatraju jedinim legalnim tijelom, što potvrđuju korištenjem pečata AMUS-a ispod svojih objava, dostavljenih pojedinim medijima. U isto vrijeme, ”stari” Upravni odbor tvrdi da je jedini i originalni pečat pohranjen u sefu u poslovnom prostoru AMUS-a. Drugim riječima, da je, citiramo, ”nepostojeći novi Upravni odbor falsificirao pečat, pa je podnešena krivična prijava Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”.

Budući da MUP ”još uvijek nije postupio po krivičnoj prijavi AMUS-a i po urgenciji za neovlaštenu izradu i korištenje pečata Udruženja, stoga još uvijek postoji mogućnost zloupotrebe računa Udruženja od strane lica koja se lažno predstavljaju kao novoimenovani Upravni odbor AMUS-a i u skladu sa usmenom preporukom predstavnika UniCredit bank d.d. Sarajevo, račun Udruženja je blokiran”.

Nova objava članovima završava riječima: ”AMUS čini sve napore da se udruženje ponovo dovede u funkciju, da se odblokira račun, dizajniraju i izrade novi pečati  Udruženja, te da se naredna isplata tantijema uspješno pripremi i  realizira. Zbog svega navedenog i u iščekivanju intervencije nadležnih tijela, Upravni odbor AMUS-a sljedeću redovnu sjednicu Skupštine Udruženja zakazuje za 23. 10. 2019.”

Naša redakcija nije dobila ni jedno zvanično obraćanje ”novog Upravnog odbora” i ne možemo čuti i drugu stranu, nažalost, pa ovu priču završavamo mudrim riječima nepoznatog autora: Ljubav sve pobjeđuje, ali novac pobjeđuje i ljubav.