Hrabra ideja jedne Balkanke – kupila crkvu i doslovno je pretvorila u muzički hram

Ima neke čudne sudbinske simbolike da je Tatjana Petrović, žena o kojoj se ovih dana govori u regiji, rođena u zeničkom naselju Crkvice, a pedesetak godina poslije, kao žiteljka Graza, kupi napuštenu crkvu i  pretvori je u utočište ”za okupljanje izgubljenih ljudi koji traže svoju kreativnost”.

Tatjana Petrović je rođena 1963. godine u poznatom zeničkom naselju Crkvice. Prije nego je krenula u školu, njezin otac, inženjer u Željezari Zenica, dobio je novi posao u Bosanskom Brodu, gdje Petrovići preseljavaju, a Tatjana u tom gradu završava medicinsku školu i potom studij psihologije u Beogradu. Nesretne devedesete familiju vode tek na drugu obalu Save, u Slavonski Brod, da bi ubrzo mlada Tatjana spas od posvemašnjeg ludila potražila u Grazu i počela se baviti terapeutskim poslom.

Reklo bi se, tek jedna od nebrojenih sličnih sudbina što ih je kreirao rat na ovom prostoru.

No, Tatjana nije obična. Pored medicine, ušla je u ugostiteljski svijet, ali u formi kakva je za Graz možda očekivana, a za naše viđenje skoro čudna. Njen cafe klub, nazvan CUNTRA LA CULTURA, postao je antipod uobičajenom akademskom poimanju kulture i, okupljajući muzičare, reditelje, glumce, književnike, postao je neformalni centar kulture u Grazu.

Malo je to Tatjani bilo. U jednom trenutku se angažirala i politički, pa ja zamalo postala gradonačelnica Graza. ”Naši životi ovise o političkim odlukama i svako bi trebao pokazati interesiranje, jer o tome ovisi kako ćemo živjeti”, rekla je u jednom razgovoru s ovdašnjim novinarima.

Ipak, Tatjana živi u potpuno drugačijem okruženju, u kojem je lakše i samostalno kreirati svoj život, pa njezina sljedeća ‘avantura’, ovdje nezamisliva, uskoro postaje stvarnost – u Grazu je kupila napuštenu crkvu, koju pretvara doslovno u hram muzike i umjetnosti generalno.

Bilo je još zainteresiranih, koji su htjeli kupiti zgradu crkve, staru pola stoljeća, koja desetak godina zjapi prazna i niko o njoj ne vodi brigu, pa su je gradske vlasti ponudile na prodaju.

Svi ponuđači su odbijeni osim Tatjane. Crkva je, ipak, zaštićena kao spomenik kulture i jedino je njen projekt odgovorio na specifične zahtjeve. Naime, njezina zamisao je, koliko nesvakidašnja, u isto vrijeme vrlo zanimljiva – da crkvu pod nazivom ”Sanctuary” (Utočište) pretvori u prostor za ”za okupljanje izgubljenih ljudi koji traže svoju kreativnost, gdje će moći doći svi koji se ne boje pokucati na vrata”.

Zajedno s još jednim naturaliziranim Austrijancem, Adijem Lozančićem, koji je u novu domovinu doselio iz Mostara, kreira jedinstveni kulturni centar vjerovatno i u svijetu.

Iz crkve su nestale tradicionalne klupe na kojima su sjedili i molili vjernici i na njihovom mjestu su udobni naslonjači, umjesto kipova svetaca postavljene su plastične lutke s lampama na glavi, a na policama, ranije ispunjenim vjerskim knjigama, danas su LP ploče rock grupa Queen, AC/DC, Duran Duran i drugih.

Centralno mjesto, oltar, u novom hramu je prostor za muzičare, u ispovjedaonicama će Tatjana držati anonimne seanse psihoterapije, dok je jedan dio uređen i kao bar.

Zvuči poput senzacije, samo što to Tatjana Petrović ne doživljava tako. Za njeno poimanje, učinila je sasvim normalnu stvar.

”Ja samo vraćam ljude u crkvu i dajem ovom mjestu njegovu pravu funkciju – da zbližimo ljude i ponudimo im mjesto na kojemu mogu pronaći sebe”, kaže ona, dodajući “Iako se čini da pokušavamo spojiti ono što izgleda nespojivo, a u životu je sve spojivo, tako da ovo ne shvaćamo kao provokaciju ili kao namjerno, nego želimo reći da za sve treba da postoji mjesto.”

Tako jedan mali cafe klub “Cuntra La Cultura” dobija posebnu dopunu, ”prostor koji je u biti samo neobična kulisa za sve moguće kreativne projekte”, koncerte, izložbe, diskusije, filmske večeri, festivale,  gastronomiju.

A mi, od Zenice do oba Broda, možemo biti makar ponosni na probitačnost jedne naše žene u drugom svijetu, maštajući da će i ovdje nekada slične snove ostvariti neke slične ovdašnje duše nemirnog duha.