U drugom nastavku pregleda značajnih domaćih rock jubileja koje valja obilježiti ove 2019. godine, nakon pedesetogodišnjaka, izdvojili smo trenutke koji su stigli do 40-godišnjice.
Najprije dvije priče za uvod.
45 godina je Bijelog dugmeta. Vokalno instrumentalni sastav Jutro iz Sarajeva zvanično je 1. 1. 1974. godine postao Bijelo dugme. Iste godine, 18. 11., pojavio se njihov debi album “Kad bi’ bio bijelo dugme” sa – za to vrijeme – revolucionarnim omotom sarajevskog dizajnera Dragana S. Stefanovića, koji će se kroz nekoliko godina naći u britanskom izdanju “Pet stotina najljepših albuma svijeta”. LP “Kad bi’ bio bijelo dugme” oborio je dotadašnji rekord u prodaji ploča, koji je držala YU grupa, sa svojim prvim istoimenim albumom, prodatim 1973. godine u 30 hiljada primjeraka. Dugme postavlja novi – samo do februara 1975. bendu je uručena “Zlatna ploča” za prodaju 40 hiljada ploča. I tako je krenulo jedno sasvim novo, populističko poglavlje rocka u bivšoj Jugoslaviji.
45 godina je i od prestanka rada Korni grupe. Beogradski progresivni jazz-rock sastav, izvodi 25. 11. 1974. godine, u Studiju M Radio-televizije Novi Sad, svoje posljednje, oproštajne koncerte i njihov osnivač i lider Kornelije Kovač zvanično je bend raspustio šest dana kasnije, 1. 12. Ironija je da je engleski časopis Music Week Korni grupu proglasio, na osnovu rezultata ostvarenih u Jugoslaviji, za rock grupu 1974. godine.
A sada neki od ‘okruglih’ jubileja, 40-godišnjica, koje bi valjalo obilježiti ove 2019. godine.
Kalendarski, prvi 40-godišnji jubilej vezan je za Đorđa Balaševića i Rani mraz, pa slijede rađanje Ri Rocka, premijera rock opere ”Grička vještica”, prva izdanja Riblje čorbe, Prljavog kazališta, Aerodroma, Dade Topića, grupe Metak i Slađane Milošević, osnivanje Lačnog Franza, te izlazak značajnih izdanja Olivera Dragojevića i grupa Vatreni poljubac i Leb i sol…
Rani mraz: debitantski album “Mojoj mami, umesto maturske slike u izlogu”
U proljeće 1979. godine PGP RTB je objavio prvi LP album Đorđa Balaševića i njegove grupe Rani mraz pod nazivom “Mojoj mami, umesto maturske slike u izlogu”. Ploča je urađena u velikom tiražu od 30.000 primjeraka, a među 11 pjesama, koje je potpisao Balašević, popularne su postale “Neki novi klinci”, “Sve je dobro kad se dobro svrši”, “Mnogo mi znači to”, “Drago mi je zbog mog starog” i “Brakolomac”. Kao veliki poštovalac Korni grupe, novosadski kantautor je za producenta angažirao njihovog gitaristu Josipa Bočeka, a kao instrumentaliste na snimanje pozvao i basistu Kornijevaca, Bojana Hreljca te bubnjara Vladimira Furduja, uz još neke studijske muzičare. Zanimljivo, Đorđe Balašević u ovo vrijeme još nije bio formirao svoj stalni prateći sastav i uz njega jedina članica Ranog mraza bila je, zapravo, samo još pjevačica Biljana Krstić. Njih dvoje su na turneju na kojoj je promoviran prvi album krenuli sa grupom Neoplanti. A upravo na toj turneji nastao je Balaševićev jedinstveni i kasnije slavni koncertni scenarij – na nastupima je počeo, između pjesama, govoriti duge i duhovite monologe, koji su oduševljavali publiku i on ih je u budućnosti doveo do savršenstva spoja koncerta i stand-up komedije.
Inače, Rani mraz je 7. 7. 1979. nastupio i na Splitskom festivalu – te pobijedio s pjesmom ”Panonski mornar”, čiji naziv će postati trajno obilježje Đorđa Balaševića.
Rađanja Ri Rocka, legendarne riječke punk i novovalne scene
U Dvorani mladosti u Rijeci, 11. 3. 1979. godine, održan je prvi ”Ri Rock festival”, na kojem su nastupili grupe Termiti, Naša Stvar, Beta Centaury, Quarter i Rađanje. Ovaj događaj je postavio temelje riječke rock scene, iz koje se rodio čuveni riječki punk i novi val – upravo i poznat kao ”Ri Rock”. On je u godinama koje slijede iznjedrio znamenite izvođače poput grupa Paraf, Termiti, Grad, Kaos, Ogledala, Mrtvi kanal, Grč, Xenia, Fit, Denis & Denis, Cacadou Look, Let 3, Laufer, Urban & 4 i drugi.
Dvije nove epizode, koje upotpunjuju 40-godišnji jubilej riječke rock scene, dogodile su se na samom izmaku godine, najprije pojavom prvog singla punk grupe Paraf ”Rijeka/Moj život je novi val”, što je prvo Ri Rock izdanje, a onda je 21. 12. 1979. u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner, u kojoj su se održavali programi Opatijskog festivala zabavne muzike i domaći izbori za Eurosong, priređen je nesvakidašnji rock koncert i jedan od presudnih događaja za domaći rock. Nastupili su riječki Parafi i Termiti, Prljavo kazalište i Buldožer, kao zvijezde programa. Mediji su zabilježili urnebesnu svirku riječkih punkera koji su šokirali i zatekli organizatore koncerta. Parafi su ubitačnim punk pjesmama digli publiku na noge, dok je pjevač Termita Predrag Kraljević Kralj stavio WC školjku na glavu za vrijeme pjevanja, a poletjelo je i perje u izdašnim količinama – što je kasnije postao scenski motiv Damira Martinovića Mrleta i grupe Let3). S fragmentima kabarea i teatra, ovaj je šokantni punk nastup ubilježen kao jedan od posebnih koncerata u tadašnjoj Jugoslaviji.
Prvi album Riblje čorbe
U godini osnivanja Riblje čorbe, 1978., zabilježen je i diskografski debi, singl ”Lutka sa naslovne strane”, a onda slijedi njihova zlatna diskografska godina – najprije se u proljeće 1979. pojavio novi singl “Rock ‘n’ roll za kućni savet”, a onda je 1. 9. 1979. na Tašmajdanu održan famozni koncert kojim je promoviran debitantski album koji još nije izašao. Pod nazivom ”Kost u grlu”, pojavio se deset dana poslije i s nizom uspješnih pjesama (“Zvezda potkrovlja i suterena”, “Ostani đubre do kraja”, “Još jedan šugav dan”, “Mirno spavaj”, “Ja sam još ona ista budala”, “Rock ‘n’ roll za kućni savet”) rezultat prodaje je bio fantastičnih 12.000 primjeraka samo u prvom danu i deset puta više u konačnom rezultatu. Budući da su odmah po izlasku albuma na odsluženje vojnog roka otišli Bora Đorđević i Rajko Kojić, a malo kasnije i Miša Aleksić, bilo je jasno zašto su koncertnu promociju imali prije pojavljivanja ploče.
Prvijenac Prljavog kazališta kao prvi punk album u Jugoslaviji
U zagrebačkom studiju Trooly Sound Service grupa Prljavo kazalište je u maju 1979. završila snimanje debitantskog albuma koji je izdavačka kuća Suzy objavila pod nazivom “Prljavo kazalište”. S dva ranija singla, objavljena prethodne godine, već su privukli pažnju publike, ali pravi uzlet ‘prljavaca’ je uslijedio nakon što su 22. 9. 1979. nastupili prije Bijelog dugmeta na stadionu JNA u Beogradu i pred oko 60.000 gledatelja predstavili debitantski album. Iako je njihova svirka, i u studiju i u živoj izvedbi, u to vrijeme ocjenjivana nesigurnom – šok publike je bio dovoljno veliki da to ostane u drugom planu: pred sobom su, naime, imali prvi domaći punk album.
Producirao ga je Ivan Piko Stančić i snimila ga je petorka koju su činili Jasenko Houra (gitara), Davorin Bogović (vokal), Nino Hrastek (bas), Tihomir Fileš (bubnjevi) i Zoran Cvetković (gitara) – koji je ekipu napustio pred kraj snimanja, a na njegovo mjesto je došao Marijan Brkić. Svih 11 pjesama na albumu napisao je Houra. Ironična “Sretno dijete” (Ja sam odrastao uz ratne filmove u boji, uz česte tučnjave u školi, uz narodne pjesme pune boli, ja sam stvarno sretno dijete…) postat će jedan od zaštitnih znakova za punk generaciju koja se rađala na ovim prostorima, a hitovi te godine bili su još “Subotom uveče”, “Ja sam mladić u najboljim godinama”, “U mojoj općini problema nema” i “Na posljednjoj tramvajskoj stanici”.
Priče s ulice, o kvartovskim obračunima, prvim ljubavnim iskustvima, generacijskom jazu i subotnjim izlascima opisivali su svakodnevnicu urbanih tinejdžera i oni su Prljavo kazalište prihvatili kao svoje nove heroje. Dojmu buntovništva pridonosio je i omot ploče koji je dizajnirao Mirko Ilić: na naslovnici dominira čuveni logo Rolling Stonesa, isplaženi jezik, ali isječen na tri dijela i proboden ‘zihericom’. Ako niste znali: Pjesma “Neki dječaci (Some Boys)” prva je u domaćem rocku koja je otvoreno progovorila o homoseksualnosti: Ti ideš sa svojim muškim društvom i loviš prljave žene, a ja te čekam vjerno kao pas / Znam da me praviš ljubomornim, jer koliko si mi puta na klupi u parku znao reći / Ja sam za slobodnu mušku ljubav… Tek deset godina kasnije Zabranjeno pušenje se, na albumu “Male priče o velikoj ljubavi” iz 1989., ‘usudilo’ napisati “Javi mi”, baladu posvećenu muškoj ljubavi. Treći na ovom popisu je “Ljetni hit” Hladnog piva na albumu “Šamar” iz 2003.
Drugi život Boom Festivala – u Zenici
Govorimo o događaju koji je, neobjašnjivo, ostao u sjeni drugih razvikanih koncerata i festivala u tadašnjoj Jugoslaviji, iako je bio među najvećima. Makar post-festum, uz 40-godišnjicu prvog izdanja festivala, posvećujemo mu više prostora.
Boom festival, čiji je život započeo u Mariboru 1971. godine, poslije tri izdanja u Ljubljani, jednog u Zagrebu i Beogradu te dva u Novom Sadu, otišao je u povijest poslije dvodnevnog programa 10. i 11. decembra 1978. na novosadskom Sajmištu. Stjecajem okolnosti, lokalna Radio Zenica je 1979. obilježavala deset godina emitiranja programa i na prijedlog dvojice urednika, Josipa Dujmovića i Zorana Rajića, obljetnica je poslužila kao prilika za organizaciju “Rođendanskog rock koncerta Radio Zenice”. Tako će on postati nasljednik Boom festivala, jer je u kontinuitetu organiziran 12 godina, čak sve do 1990., i svaki put je okupljao veliki broj reprezentativnih rock grupa.
Prvi je priređen 7. 6. 1979. na gradskom stadionu “Bilino polje” i otvorila ga je (kakva koincidencija) zenička grupa Bom. Slijedili su još jedan lokalni izvođač Ragby, akustičar Nedžad Čamdžić Džadžo i sarajevska Formula 4 te kao headlineri Riblja čorba, September, YU grupa i Vatreni poljubac. Iako su tri potonje grupe najavljene kao ravnopravne zvijezde večeri (September je imao novi album “Domovino moja”, YU grupa album “Samo napred…”, a Vatreni poljubac na krilima “Doktora za rock’n’roll” bio je apsolutni favorit), svima im je show ukrao novi beogradski bend Riblja čorba. Oko 8.000 gledatelja uglas su pjevali “Lutka sa naslovne strane” i “Rock ‘n’ roll za kućni savet”, te nove pjesme s prvijenca “Kost u grlu” na čiji će se izlazak čekati još nekoliko mjeseci. Njegova zvanična promocija, kao što smo ranije opisali, dogodila se 1. 9. na Tašmajdanu u Beogradu, ali nastup u Zenici je bio prvi veliki koncert Riblje čorbe na kojem su svirali nove pjesme i trijumfirali.
Na narednom ‘Radio Zenica rocku’, 1980. godine, zvijezde su bili Prljavo kazalište s promocijom drugog albuma “Crno bijeli svijet”, dok je novo otkriće predstavljala Galija, koja je iza sebe imala tek debi album “Prva plovidba”.
Predvođen urednikom programa Josipom Dujmovićem, “Rođendanski rock koncert Radio Zenice” je u svih 12 godina ugostio grupe Aerodrom, Drugi način, Pauk, Generacija 5, ITD Band, Đavoli, Zana, britanski Nightwish, Alisa, Crvena jabuka, Leb i sol, Idoli, Nemoguće vruće, Elvis J. Kurtović, Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar, Point Blank, Indexi, Radio, Bajaga i Instruktori, Valentino, Psihomodo pop, Partibrejkers, Rambo Amadeus i brojne druge. Ako niste znali: Kada je ugašen Boom festival, od 1979. godine su njegovo naslijeđe preuzeli već spomenuti Ri Rock i ovaj zenički, a nešto kasnije i sarajevski Yu heavy metal fest (1986—1991.).
Kako je Zoran Predin slavio rođendan – i osnovao svoj bend Lačni Franz
Dva dana poslije svog 21. rođendana, tada potpuno anonimni Zoran Predin u Mariboru 18. 6. 1979. osniva svoju rock grupu. Kao gimnazijalac pisao je poeziju i na nagovor lokalne grupe Rdeči dečki uradio je nekoliko tekstova za rock pjesme, ali ih nije dao njima. Umjesto toga, iako bez ikakvog ranijeg muzičkog iskustva, počeo je smišljati melodije na te svoje stihove. Slaveći rođendan na Pohorju, u opuštenoj atmosferi ih je i zapjevao, što će se pokazati sudbonosnim. U društvu je bio Oto Rimele, tada gitarista grupe Zevs, koja je upravo trebala pjevača, te je pozvao Predina na probu. A na njegov je prijedlog onda grupa promijenila i ime te je nazvana Lačni Franz.
Osim Predina i Rimelea, u sastavu su bili Mirko Kosi (klavijature), Zoran Stjepanovič (bas) i Andrej Pintarič (bubnjevi). Prvi koncert nisu izveli prije nego što su uvježbali dvadesetak autorskih songova Zorana Predina, a prvi značajni nastup imali su na Omladinskom festivalu u Subotici, 1981. godine, kada su za “Šank rock” dobili nagradu za interpretaciju. Nešto ranije iste godine već je bio objavljen njihov debitantski album “Ikebana”, na kojem se našao prvi budući klasik ove slovenske rock grupe, pjesma “Praslovan”.
Iako je, za razliku od prve slovenske rock zvijezde, ljubljanske grupe Buldožer, mariborski Lačni Franz svoje pjesme pjevao na slovenskom jeziku, i ovaj bend je vrlo brzo dostigao popularnost svojih starijih kolega u cijeloj tadašnjoj državi. Magiju Predinove poezije intuitivno su osjećali i oni koji nisu znali slovenski. U kombinaciji sa osobenim, pomalo bluzerski melankoličnim zvukom njegovog glasa, ona je svladala sve moguće jezične barijere i Lačni Franz je stekao veliki broj poklonika u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu.
Ako niste znali: Inspiraciju za ime grupe Lačni Franz (Gladni Franz) Zoran Predin je pronašao u jednom od svojih omiljenih romana, “Kvaka 22” Josepha Hellera, konkretno u junaku koji se zove Hungry Joe (Gladni Joe). Joe je među najčešćim imenima u Americi, a Predin je duhovito smislio inačicu sa najčešćim imenom u Štajerskoj, a to je Franc – samo zbog zezanja napisan kao Franz.
Solistički debi Dade Topića
Tri godine poslije posljednjeg albuma grupe Time “Život u čizmama s visokom petom”, njihov pjevač i glavni autor pjesama Dado Topić završio je, 28. 6. 1979., snimanje svog prvog samostalnog albuma pod nazivom “Neosedlani”. Radio ga je od kraja ’78. u Studiju 5 PGP RTB-a i zajedno producirao s Encom Lesićem, a u ekipi muzičara bili su klavijaturista Christopher Nicholls, gitarista Josip Boček, bubnjar Ratko Divjak i basista Čarli Novak, dok su u nekim pjesmama gostovali Srđan Jul na akustičnoj gitari (potpisan na omotu kao Srđan Miodragović) i Slađana Milošević kao vokal u pjesmi “Milion dolara”.
Topić je album koncipirao kao zbirku 11 prog-rock songova, koji su činili niz epizoda u životnoj priči fiktivnog junaka Jovana, koji je napustio domovinu u potrazi za boljim životom. Uvodna “Let 305” opisuje njegov odlazak i nebrojene planove kako će postati bogat i slavan, “Na koncertu Rolling Stonesa” je dio zamišljenog ispunjenja sna, u pjesmi “Apartman 1001” nesuđena zvijezda postaje žigolo, a “Milion dolara” predstavlja početak pada junaka koji se odao kockanju, dok “Konji neosedlani”, s poglavljima Grijeh / Spoznaja / Kajanje / Svitanje, vode neizbježnom raspletu – nigdje mu neće biti bolje nego na rodnoj grudi. U završnoj pesmi “Hej, Jugosloveni” Topić je posegnuo i za poznatim stihovima iz pjesme Alekse Šantića “Ostajte ovdje”, završavajući svoj rokerski ep – posvećen, zapravo, stotinama hiljada tadašnjih gastarbajtera – nedvosmislenom tvrdnjom: “Nekima možda je dobro, onima s diplomom što odoše tamo, a onima što nemaju škole, teško mi je kad pomislim samo, rade danju rade noću, život im jad i bijeda, radna snaga prve klase a građani drugog reda…”.
Ambiciozno zamišljen u formi rock opere, dvostruki album “Neosedlani” možda bi veći uspjeh postigao da je doživio scensku adaptaciju, ali samo kao LP ploča nije postigao osobit uspjeh. Ako niste znali: Dado Topić je tri desetljeća poslije objavljivanja pjesme “Na koncertu Rolling Stonesa” zaista i dobio priliku nastupiti ispred ovog slavnog benda – na njihovm koncertu u Budvi, u ljeto 2007. Za tu je priliku čak napisao novu pjesmu “Thank You Mr. Rolling Stone”.
Aerodrom: debitantski album “Kad misli mi vrludaju”
U studiju Akademik u Ljubljani je 4. 8. 1979. godine zagrebačka rock grupa Aerodrom započela snimanje pjesama za svoj debitantski album “Kad misli mi vrludaju”. Posao su završili u oktobru i LP ploču je narednog mjeseca objavio Jugoton.
Grupu je prethodne godine osnovao gitarist Jurica Pađen, koji je do tada bio član Parnog valjka, a prvu postavu s njim su još činili pjevač Zlatan Živković, klavijaturista Mladen Krajnik, basista Remo Krstanović Kartagine i bubnjar Paolo Sfeci.
Prvi zapaženiji nastup petorka je imala na Boom festivalu ’78. u Novom Sadu, dok su još jedan ozbiljan ispit pred publikom uspješno položili u pauzi snimanja albuma, u septembru ’79., na koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA u Beogradu.
Ako niste znali: Prvi kandidat za pjevača Aerodroma bio je tada nepoznati Jura Stublić, ali je Pađen, ipak, odustao od te ideje jer je procijenio da Jurin preduboki glas neće odgovarati njegovoj ideji sympho rocka. Pjevač se onda priključio također malo poznatoj Azri, a frontmen Aerodroma je postao Živković, koji je do tada bio bubnjar.
Metak – prva rock grupa rođena u Dalmaciji
Debitantski album splitske rock grupe Metak pod nazivom “U Tetrapaku” objavio je Jugoton 19. 11. 1979. godine – i bio je to, ujedno, prvi album jedne dalmatinske rock-grupe.
Metaforama vezanim za sveprisutnu i popularnu tetra pak ambalažu bave se stihovi pjesme “Tetrapak”, ali, pored ove “socijalne angažiranosti”, grupa je imala još jednu ideju – da skrene pažnju na splitski studio “Tetrapak”, gdje su materijal snimili, a koji je 1976. otvorio njihov prijatelj Ivica Čović Pipo, snimatelj što će ubrzo postati jednako slavan koliko i njegova mala firma.
Grupu Metak pak osnovali su 1978 godine Željko Brodarić Jappa (vokal i gitara), Mirko Krstičević (bas i klavir), Matko Jelavić (bubnjevi) i Ranko Boban, sarajevski kantautor i pjevač. Već iste godine imali su uspješan nastup na Splitskom festivalu sa Krstičevićevom pjesmom “Šijavica” koja je objavljena kao prvi singl, i to za sarajevski Diskoton, posredovanjem Ranka Bobana. Ubrzo poslije njegovog izlaska Boban je napustio postavu i grupi su se priključili Jappin brat Zlatko Brodarić (gitara) i Doris Tomić (klavijature). U novoj postavi je i snimljen album “U Tetrapaku”, čiji aduti su bili naslovni hard rock broj, te upečatljiva balada “Rock ‘n’ roller”, dok među zanimljivije spadaju još “Htio sam noćas da ti pišem”, “Balerina” i “Kako ti je u Parizu”.
Slađana Milošević – prva ženska zvijezda novog vala
Na samom kraju 1979. PGP RTB je objavio debitantski album 24-godišnje beogradske pjevačice Slađane Milošević pod nazivom “Gorim od želje da ubijem noć”. Prije početke pjevačke solo karijere, pojavljivala se kao basistica u nekoliko grupa (Epitaf 8, Džentlmeni, Slomljena srca, Nebeska konjica, Juniori i Zdravo, s kojim je nastupila i na čuvenom koncertu Bijelog dugmeta “Kod Hajdučke česme” krajem ljeta 1977.), a sablazan koji je kod radijskih uredničkih čistunaca izazvao njen treći singl ”Sexy dama” iz ’78. samo joj je pomogao u stvaranju fame o muzičarki koja ruši tabue. Debitantski album donosi niz uspješnih pjesama, među kojima se uz naslovnu i ”Očigledno nije mi svejedno” kao ultimativni hit izdvojio ”Amsterdam” autora Mirka Glišića, kragujevačkog pjesnika. I nova zvijezda je rođena u najranijoj fazi novog vala koji se razbuktavao na tadašnjoj domaćoj sceni.
Dodatak:
Prije 40 godina objavljeni su i albumi Josipe Lisac “Made in USA” sa megahitom ”Ti si genije”, sjajni četvrti album Olivera Dragojevića obilježen pjesmom ”Vjeruj u ljubav”, treći album grupe Leb i sol ”Ručni rad” s kojim su se počeli jasnije približavati jazz izrazu, znameniti singl Generacije 5 “Umoran od svega” / “Ti samo budi dovoljno daleko”, te drugi album Vatrenog poljupca “Recept za rock ‘n’ roll” (a poseban bi jubilej mogao slaviti Milić Vukašinović koji je ove godine napisao pjesmu za folk pjevačicu Hanku Paldum Hanku ”Voljela sam, voljela”, koja joj je obilježila cijelu karijeru).
Napokon, prije 40 godina, 26. 3. 1979., u zagrebačkom kazalištu Komedija premijerno je izvedena rock opera “Grička vještica”, utemeljena na istoimenom popularnom romanu Marije Jurić Zagorke. Riječ je o drugom djelu istog autorskog trojca koji je 1975. priredio rock operu “Gubec-beg”: Ivica Krajač je napisao libreto, Karlo Metikoš glazbu i Miljenko Prohaska aranžmane. Predstavu je režirao Vlado Štefančić, a uloge su tumačili Radojka Šverko, Branko Blaće, Zdenka Kovačiček, Miro Ungar, Sanda Langerholz, Krunoslav Slabinac itd. Članove orkestra činili su: Vedran Božić (gitare), Peco Petej (bubnjevi), Julije Njikoš (piano), J. Kubiček (klavijature) i Mladen Baraković (bas).
