Među svim temama koje su inspiracija za rock pjesnike, zanimljivo, majke se najrjeđe pojavljuju u njihovim pričama. Naravno, ne govorimo o jeftinoj (šlagersoj) patetici, već o stihovima koji vas duboko dirnu. A rijetki su.
Čak ni Balašević (kojeg neki nazivaju kraljem patetike) nije pjevao majci, osim što je vrlo duhovito, u svojoj premijeri s grupom Rani mraz, prvi album nazvao ”Mojoj mami, umesto maturske slike u izlogu” (1979).
Mišo Bartulica i njegova sarajevska grupa Bolero snimili su ”Pismo majci” 1988. godine, ali riječ je o čuvenim Jesenjinovim stihovima, dok je beogradski Van Gogh za album ”Strast” iz 1993. uradio autorsku pjesmu Zvonimira Đukića Đuleta ”Mama”, upravo onakvu o kakvima govorimo – dirljivu, uvjerljivu, moćnu.
Ne boli me, mama, ovaj poslednji dan / ne, ne, ne boli me, mama
ja dalje putujem sam…
Stigao sam, svi ovde lažu da na zemlji je raj / takav ne želim
nisi me učila da smejem se sam
Prvi je to ovdašnji broj koji se može smjestiti uz slavnu ”Mama” sa istoimenog albuma britanske grupe Geneses iz 1983. Dojmljivu i zbog fenomenalne vokalne izvedbe Phila Collinsa.
So say you’ll help me mama, Cause its getting so hard…
Can’t you see me here mama, Mama mama mama please,
Can’t you feel my heart
Kao šesti singl s albuma ”Tužna kocka”, sinjska grupa M.O.R.T. je prije nekoliko dana objavila spot pjesme ”Draga majko”.
Tek spojena sa likom pjevača Johna (i u odličnoj realizaciji reditelja Tonija Mijača), pjesma je eksplodirala emocijama, snagom. Veličanstveno. Pjesma je to koju je suludo tumačiti. Samo je doživite ili ne.
Draga majko imao sam san da ti pričam kakav je dan
da je siv i oblačan, tužan i sasvim običan
Kažeš molitva je to što liječi / Izmoli draga majko za me dv’je tri riječi
Za sve one koje volim / Da se s njima smijem i zajedno borim
