Instruktori od 2006. nisu svirali u velikoj beogradskoj Areni. Album ”Daljina, dim i prašina”, koji su u međuvremenu izdali, predstavljali su na Kalemegdanu, sarajevskom Domu mladih, zagrebačkoj Tvornici, i kad se već mislilo da su najveće dvorane prošlost za ovaj bend – stigao je ”U sali lom” i najava velikog povratka.
Bajaga i Instruktori su jedan od onih konstantno šarmantnih bendova za publiku, koja je uvijek znala da će dobiti beskompromisni rock and roll show ispunjen nebrojenim evergreen temama iz njihove dugačke karijere.
Druga je stvar to što živimo u nekom novom instant vremenu instant zvijezda i instant publike, u kojem je sužen prostor za ”klasike” i bivše veličine”. Arene sad pune reality heroji, a bivšima su ostali uglavnom klubovi i manje dvorane. Srećom, događaju se (i u svijetu) zadivljujuća buđenja i autorske inspiracije i publike, a jedan od takvih su priredili Bajaga i Instruktori.
Njihov povratak u veliku beogradsku Arenu pratio je naš Ivan Makragić i zabilježio – u Areni lom.
Milina je vidjeti prepunu Štark Arenu, kada su, kako bilježi naš saradnik, puna i sjedišta na sasvim gornjim tribinama, koje zovu golubarnik, i kada se osjeti ta jednaka pozitivna energija i strast prema omiljenom muzičaru, kakav se imao utisak i prije nego što je koncert počeo. Mala zamjerka – spektakl je nepotrebno kasnio punih pola sata, ali kada je Bajaga sa blaženim osmjehom započeo “Dobro jutro”, publika je samo horski nastavila “Ovo iznad nas je nebo”!
Zadivljujuće je da od prve pjesme ljubitelji nisu stali sa pjevanjem i Arena sa 20.000 duša disala je u ritmu taktova Bajage, Žike, Loknera i ekipe. Momčilo se kratko obratio publici: “Dobro veče svima, drago mi je što se opet vidimo na ovom mestu posle 12 godina” i nastavio ”Sa druge strane jastuka”, “Red i mir”, “Godine prolaze”, niz slavnih naslova, dok nije došao na red i novi album – naslovna numera “U sali lom” i “Severac” – pa su se nizale stare i nove pjesme, uz već uobičajeno uzdržanog Bajagu u komunikaciji s publikom, ali zato prepoznatljivog majstora showa, Žiku Milenkovića.
Istina, i Bajagić je u jednom trenutku priredio mali intimni show, kada se obratio publici: “Divno mi je što smo svi večeras ovde i što uživamo zajedno, ali ovaj datum je meni dvostruko važan – moja ćerka slavi danas rođendan. Ona je tu negde u publici sa svojim društvom, i samo da ti tata poželi – srećan rođendan!”. Naravno, aplauz na ovo je bio ogroman.
Nakon puna dva sata završio je redovni program koncerta i, naravno, publika je dobila očekivane biseve, među njima “Ruski voz”, “Moji su drugovi”, “Tamara” i zadnja, kao simbolika ove noći – “Samo nam je ljubav potrebna”.
Bajku koja se dogodila u Areni opisuje i kolekcija fotografija koju je uradila poznata nosadska rock fotografkinja Marina Pešić.
