Jesmo li, kada smo otvorili Facebook profil, potpisali faustovski ugovor s digitalnim vragom? Sve više odgovora na ovo pitanje pronalazimo u zanimljivim knjigama, među kojima je i najnoviji naslov ”Antidruštvene mreže”.
Još u prvoj svojoj knjizi ”Kult amaterizma” (Cult of the Amateur, 2007.), poznati britansk-američki web kritičar Andrew Keen ustvrdio je da smo, otvaranjem Facebook profila, potpisali faustovski ugovor s bragom.
Sličnim temama bavio se i u narednim knjigama ”Digital Vertigo” (2012.), ”The Internet Is Not The Answer” (2015.) i ”How to Fix the Future” (2018.), a to je, zapravo, samo djelić popularne beletristike o internetu koja se sve češće pojavljuje u svijetu.
Jedna od najnovijih knjiga, ”Antidruštvene mreže”, koju je ovog ljeta objavio američki profesor medijskih studija Siva Vaidhyanathan, predstavljena je na nedavnom beogradskom Sajmu knjiga, u prijevodu Jelene Petrović.
Društvenim mrežama širi se poziv ljudima da se odjave sa Facebooka. Zašto? Odgovor se nalazi u ovoj knjizi posvećenoj uglavnom korporaciji Facebook. Poslije skandala sa njegovom prodajom preko 80 miliona osobnih agenciji Cambridge Analytica, ova društvena mreža je stavljena pod kritičku lupu stručnjaka i američke administracije. Pisac dokazuje da je Facebook postao najveća korporacija za oglašavanje, da nije pokretač revolucionarnih društvenih promjena, da dobro služi autoritarnim režimima i da želi postati operativni sistem naših života. Time je moguća globalna manipulacija koja je sa stanovišta demokratije neprihvatljiva, napisao je u predgovoru Miroljub Radojković, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Brojni istraživači svjetskog autoriteta tvrde da su sve veće prijetnje da tehnologija počne dominirati našim životima, čineći nas sve više izoliranim i manje humanim.
Na sreću, izgleda da smo napokon spremni da se upustimo u neophodan dijalog o tome kako su društveni mediji promijenili naša osjećanja, misli i politiku, makar nas on odveo i do teških tema. Neuvijeno i argumentirano knjiga ”Antidruštvene mreže” objašnjava zbog čega je Facebook dobar za pojedince a loš za zajednicu i slobodu. Tako je knjigu komentirala profesorica tehnologije na MIT-u, Sherry Turkle, koja je i sama autorica zanimljive knjige na tu temu.
U svojoj knjizi “Sami a zajedno”, ona tvrdi da, pod iluzijom da nam omogućuju bolju komunikaciju, tehnologija nas izolira od prave ljudske interakcije i da je cyber-realnost loša imitacija stvarnog svijeta. Ona sugerira da socijalno umrežavanje može dovesti do “patološkog ponašanja”, navodeći za primjer ljude koji čak i na sahranama, iako ožalošćeni, provjeravaju svoj iPhone.
Spomenimo i psihijatricu Judith Orloff, koja je u svojoj knjizi ”Emocionalna sloboda” ustanovila kako ovisnost o internetu rezultira ‘adrenaliskom naletu tjeskobe’. Primjer toga je, tvrdi, opsesivno praćenje vijesti o katastrofama, ekonomskim problemima, nasilju… Uz to je vezana i pojava ‘poremećaja privrženosti’ – osjećaj ovisnosti o tehnologiji i osjećaj panike kada nismo u mogućnosti pristupiti e-mailu. Tada se, piše Orloff, osjećamo ‘odsječenima’ i tu pojavu naziva ‘tehno-očaj’ (techno-despair).
Virtualni svijet čovjeku pruža privid uključenosti u život, dok je on zapravo otuđen ili isključen. Većina korisnika postaju zaljubljenici vlastitog profila, stavljajući svoje primamljive fotke, lažne statuse, sve kako bi bili dopadljivi svojim virtualnim prijateljima. S vremenom počinju vjerovati kako su (oni) takvi kakvima se prikazuju u virtualnom svijetu.
