Osnovna značajka šestog albuma zagrebačke pop-rock grupe Buđenje ”Samo ti, samo ja”, koji se na Deezeru pojavio 16. 11., jeste – ples, ples i ples, od energičnih funky diskoidnih brojeva do dva raskošna primjerka sentiša.
Jedanaest brojeva ovog albuma složeni su po školskom primjeru kako se radi set lista idealnog live showa.
Nazivimo ga, onda, minijaturnim, otprilike 40-minutnim koncertom, koji počinje s pomalo lazy funky ritmovima (‘‘Samo ti, samo ja”, ”Nisi neko zlato”), pa udari glavnim plesnim adutima – gitarskim riffovima prošaranom ”Bolje ne, ne, ne” (čiji finiš je nevjerovatno obojila austrijska pjevačica Stella Jones) i ”Budi moja” – potom negdje na polovini zamišljenog koncerta žestinu smire raskošne laganice (”Svađa”, ”Ronim na dah”), koje će biti dugoročni live favoriti, kako se obično događa sa power baladama, a onda bend vrati visoku voltažu u krv, najprije sjajnom obradom Dvornikove ”Misliš da sam blesav”, pa jednom od onih pjesama čiji refren grmi horskom jekom iz publike (”Između rifa dva”) i finišira u sličnom lijenom ritmu s početka, koji još može rasplesanima držati najupornije (”Selfie”), prije nego što raspoloženje smiri bis izvedba – akustična verzija ”Svađe”.
Autor pjesama Darko Bakić na albumu ne mudruje, pa nema razloga da ni ovaj mini prikaz bude kritičarsko pametovanje. Imamo zabavnu ploču, koju treba doživjeti kao ‘vježbanku’ za koncerte. Što će reći, kad upoznate sve pjesme i naučite bar sve refrene, Buđenje će vam uživo isporučiti noć ispunjenu samo jednom ambicijom – da se zabavite i zaboravite sve brige. That’s all folks.
Ta prva noć već je zakazana za petak, 30. novembra/studenog, u velikom pogonu Tvornice kulture.
P.S. Možda će vam raspoloženje ovog albuma ponekad zazvučati kao ‘kad Dino Dvornik sretne The Rolling Stones’, ali Buđenje nisu inferiorni imitatori, dapače, svaki trenutak su svoji na svome i suvereno vode vlastiti vlastiti doživljaj ‘povratka korijenima’.
