Priča o autorskom opusu Duška Trifunovića slična je onoj o Indexima – svi znaju da jesu veliki, ali malo je bilo upućenih koji su mogli temeljito objasniti zašto jesu veliki.
Biografija ”Indexi: U inat godinama” razriješila je sve misterije ili, drugačije, s detaljnom ‘inventurom’ cijelog opusa i validnim argumentima smjestila je sarajevsku grupu tamo gdje pripada – najprije među pionire, a onda i među najveće u domaćoj rock i pop muzici.
Duško Trifunović, pjesnik rođen u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, dolaskom u Sarajevo i objavom prve knjige 1958. godine (šezdeset godina je tome, hej!), počinje kročiti poetskom stazom koja će tek u 1970-ima biti detektirana kao nova kategorija – pop pjesništvo.
U kojem će on postati krucijalno autorsko ime!
Čak i one najbolje upućene iznenadio je ‘registar’ Duškovih uglazbljenih stihova, koje je u knjizi ”Pamtite me po pjesmama mojim” složio njen autor Bogomir Bogica Mijatović, jedan od veterana rock novinarstva, muzički urednik novosadskog Radija i Televizije, priređivač nekih rock enciklopedija i organizator brojnih kultnih koncerata i festivala. Ove biografske crtice ilustracija su njegove predanosti još od 1960-ih, a ogromna je predanost trebala da se temeljito posloži i vrednuje pjesnički opus Duška Trifunovića.
Mijatović je otkrio više od 300 naslova koje su na pločama snimili Bijelo dugme, Indexi, Arsen Dedić, Jadranka Stojaković, Teška industrija, Ibrica Jusić, Kornelije Kovač, Zdravko Čolić, Cod, Narcis Vučina, Željko Joksimović. Otkrio ih i svaki snimak dokumentirao temeljitim podacima na impresivnih 600 stranica knjige.
Duškova populistička slava počela je stihovima ”Šta bi dao da si na mom mjestu” na drugom istoimenom albumu Bijelog dugmeta iz daleke 1975. godine i kulminirala na ploči ”Doživjeti stotu” uz stihove ”…Dokle pjevam, dotle i postojim, prijatelji bivši, prijatelji budući, prijatelji bivši, pamtite me po pjesmama mojim”. Upravo su oni slika Duškova života – nije tražio slavu, bježao je od nje, on je samo htio pjevati svojom poezijom. I napustio ovu ‘dolinu suza’ 2006. godine u Novom Sadu, i sam uglavnom napušten i zaboravljen.
Samo, djelo je jače. Može trajati zauvijek. S knjigom ”Pamtite me po pjesmama mojim” dobili smo taj pečat i svemirska je pravda da ga je, kao umjetnikov testament, uobličio novinar i prijatelj Duškov u zadnjim njegovim godinama.
Nakon što je knjiga premijeru imala na nedavnom Beogradskom sajmu knjiga, predstavljena je 13. 11. u Banskom dvoru u Banja Luci i naredna će biti upriličena 19. 11. u Gradskoj biblioteci u Zenici.
To je samo početak još jednog putovanja Duška Trifunovića kroz unutrašnji svemir svakoga od onih koje je dotakao svojim stihovima.
