Zagrebački rock gitarista Zoran Stojanović Kizo jedan je od onih muzičara sa vrlo respektabilnom dugom karijerom, ali uglavnom u sjeni i, poslije svega, objavljuje prvi autorski broj, blues pjesmu ”Zašto skitaš”.
Kizo je užem lokalnom krugu zagrebačke publike vrlo dobro poznat po jednom od najdužih angažmana kao resident i izvođač koji je čak 12 godina svaki četvrtak nastupao u kultnom zagrebačkom caffe baru Spunk, što je vjerovatno najduži angažman u bogatoj tradiciji klupske scene ovog grada.
Osnivač je nekoliko bendova, opet lokalno poznatijih, Abraxas, Housepainters i Veliki bijeli slon, koji je bio njegov prvi sastav, kao trio osnovan u proljeće 1990. i premda su snimili dva albuma (”Bilo jednom u…” i ”Ciganska lepaza”) u narednim turbulentnim godinama domet im je ostao ograničen.
Na velikoj sceni Kizo je pojavljuje 1996. godine, kada počinje svirati u grupi Zabranjeno pušenje te s njom radi na albumu ”Hapsi sve”.
Kao prateći muzičar multi-instrumentalista svirao je s gotovo svim estradnim zvijezdama u zemlji i regiji, a najponosniji je na suradnju s pokojnom Margitom Stefanović iz grupe EKV, te na snimanje sa Darkom Rundekom na albumu ”Apokalipso”, 1996. godine, na kojem je gitaru svirao u pet pjesama, među kojima je legendarni naslovni broj ”Apokalipso”.
Dugo godina u ‘ladici’ je Kizo imao autorsku pjesmu, koja se nigdje nije pojavljivala – sve do sada. S producentom Ivanom Provlekanovim i u formatu trojke (Kizo – gitara i vokal, Mario Kopecki – bas, Zdravko Tabain – bubanj), taj blues broj pod nazivom ”Zašto skitaš” konačno je objavljen.
”Pjesma govori o tome kako za pogrešne propuste u životu nekad ne treba kriviti samoga sebe, nego se naprosto radi o lošoj sreći i takvom čovjeku nije previše izbora ostalo u životu nego da se uzda u ono što je uz ljubav ipak najvrjednije u životu, a to je prijateljstvo”, opis je Zorana Stojanovića, što je moguća ispovijest o njegovom vlastitom (muzičkom) putu.
Radi li se o novoj karijeri 44-godišnjeg muzičara ili još jednoj usputnoj stanici, ostaje da vidimo.
Naslovna fotografija: Jovica Drobnjak
