“Ove pjesme su ispunile svoju misiju – bile su hitovi, sad mogu mirnije. Sad one liče na mene, koji sam jedno vrijeme pristajao da budem igračka’’, Duško Trifunović
Poznati novosadski novinar i publicista Bogomir Bogica Mijatović predstavio je na beogradskom Sajmu knjiga rezultat svog dugogodišnjeg istraživanja i prefinjenog slaganja jedne velike priče s nježnom posvetom Dušku Trifunoviću – knjigu ”Pamtite me po pjesmama mojim”.
Mukotrpni tragalački rad, nevjerovatna predanost, ogroman trud i još veća ljubav, zapravo strast prema Trifunovićevom djelu temelji su ove knjige, koja ima jednako ogromnu bibliografsko-dokumentarnu vrijednost, koliko je protkana poštovanjem za Pjesnika.
Na čak 600 stranica knjige, Bogomir je složio malo više od 300 Duškovih poetskih naslova, uz detaljne podatke o diskografskim izdanjima na kojima su snimljeni kao muzički brojevi, popis autora i izvođača, omote svih ploča, izbor zanimljivih fotografija i do sada nepoznate posvete koje su muzičari rukom ispisivali autoru. Po formi je to ozbiljno enciklopedijsko djelo, ali po sadržaju je emocijama oblikovani spomenik zasigurno najvećem pop pjesniku ovih prostora u ’70-im i ’80-tim godinama minulog stoljeća.
”…a tih godina, Duško je nama bio istovremeno i staza kojom smo u predvorja društvenog života ulazili bojažljivo, i uže kojim smo se uz strmeni i litice žuđene planine Književnosti penjali smiono, bez straha i zebnje u mladim srcima. Sokolio nas naš čika-Duško. Malo docnije: naš Duško. Onda: naša raja, Duško, Dule, kao stariji brat, ili ortak, u svakojakim životnim igrama i borbama”, napisao je Abdulah Sidran o tome šta je Duško Trifunović značio za neke ranije generacije.
A u naslijeđe svim potonjim, koji Duška nikada neće sresti na ulici ili u kafani, Bogica Mijatović ostavlja jedinstveno blago, pjesnikov opus sažet ispod naslova ”Pamtite me po pjesmama mojim”.
U čemu je vrijednost tog blaga?
O tome u pogovoru knjizi piše Peca Popović: ” Zatečeno stanje muzike druge Jugoslavije, oslonjene na poetiku Dedića, pomalo Topića, Mlinareca i nekolicine ekscesnih tekstopisaca, napravio je pametnijom. Zauvek. Što bi priznao upravo Arsen rečima – podvukao je crtu! Iznad crte je uveo pismenost, dok je ispod te crte zauvek ostao tradicionalni šlagerski jezik i šturi primenjeni govor estrade. (…) Dugo je pesnik trpeo nepravdu zavidnih akademičara. Ali je upravo i samo on svojim primerom (dokaz je Knjiga za čitanje i pevanje) prokrčio put za oglašavanje istinskih pesnika u okviru domaćeg roka: od Balašavića, Đorđevića, Bregovića, Predina, Bajagića, Štulića do novotalasne generacije koja se tada spremala na oglašavanje.”
Duškove stihove uglazbili su Bijelo dugme, Indexi, Arsen Dedić, Jadranka Stojaković, Teška industrija, Ibrica Jusić, Kornelije Kovač, Zdravko Čolić, Cod, Narcis Vučina i niz drugih poznatih muzičkih imena, a mi, kao publika, proživljavali uz njih svoja zaljubljivanja, otkrivali neke životne mudrosti ili jednostavno samo uživali u jednostavnoj ‘poetici ulice’ za koju smo vjerovali da smo je mogli sami izraziti samo ju je neko drugi, mudar i prefinjen, uobličio umjesto nas.
Da ne bude zaboravljena, da se može vječno intimno proživljavati ta Duškova mudrost i prefinjenost, pobrinuo se, eto, Bogica Mijatović, čiji prebogati novinarski i urednički opus na Radio-televiziji Novi Sad i sva muzička publicistička djela koja je napisao odavno su vođeni (spomenimo i to) jednom rečenicom s kojom se Duško Trifunović svojevremeno obratio mladim novinarima: “Slušaj mene, a radi po svome”.
Pristao sam biću sve što hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sa biću sve što hoće
Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati
Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Nemam kome
Dokle pjevam, dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući
Prijatelji bivši
Pamtite me po pjesmama mojim
Kako doći do knjige?
Kontaktirajte izdavača, “Prometej” Novi Sad.