Najduže domaće bendovsko ime sadrži devet riječi sa 50 slova, što nije puno lošije od svjetskih šampiona, američkog indie rock sastava čije ime ima 14 riječi i 48 slova, ali kod naziva albuma ni jedan neće nadmašiti ludi rekord američke rock pjevačice Fione Apple.
Metalci su poznati po duhovitim i otkačenim nazivima bendova (The Do I Look Like I Give a Fuck Band, The Elvis Diet, Fabulous Amputators, The French are from Hell, Gelvis Pressly), ali niti jedan nije uspio prevazići američki indie rock/emo kolektiv koji se zove The World Is A Beautiful Place And I Am No Longer Afraid To Die, što je ime od 14 riječi sa 48 slova.
Potpuno šašavo ime ima bjeloruska grupa Eximperituserqethhzebibsiptugakkathsulweliarzaxulum. (da ne brojite – 51 slovo u samo jednoj riječi bez smisla) i meksički grindcore sastav Paracoccidioidomicosisproctitissarcomucosis (43 slova).
Kad smo već kod ridikuloznih imena, vjerovatno vam je poznato da je prvi naziv grupe Red Hot Chili Peppers glasio Tony Flow and the Miraculously Majestic Masters of Mayhem, dok je kod nas Stublićeva grupa Film počela raditi pod imenom Šporko šalaporko i njegove žaluzine.
Dakle, najduže bendovski ime kod nas imao je beogradski sastav Neočekivana Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje i Rešava Stvar.
Pojavili su se krajem 1990-ih godina, kako su tvrdili – potpuno neočekivano i riješili stvar. Prvi istoimeni album, kao samostalno izdanje, objavili su 1999. godine, a potom još dva, ”Hard To Dig It” (2000.) i ”Sunca” (2002.). Iako više ne postoje, ostali su upamćeni kao pioniri poglavlja koje se naziva “Nova srpska scena”.
U zadnjim godinama rada ipak su se smilovali medijima i koncertnim promotorima, pa su ime skratili u samo “Neočekivana sila”.
Kada je riječ o nazivima albuma, niko, nikada i nigdje nije ponovio pothvat američke rock pjevačice Fione Apple, koja je potkraj 1999. godine objavila svoj drugi album pod nazivom “When the pawn hits the conflicts he thinks like a king what he knows throws the blows when he goes to the fight and he’ll win the whole thing ’fore he enters the ring there’s nobody to batter when your mind is your might so when you go solo you hold your own hand and remember that depth is the greatest of heights and if you know where you stand then you know where to land and if you fall it won’t matter ’cuz you’ll know that you’re right”.
Devedeset je riječi u nazivu ovog albuma, koji spada u ozbiljna izdanja – prodan je u milion primjeraka i na američkoj top listi pojavile su se pjesme “Fast as You Can”, “Limp” i “Paper Bag”, a potonja je bila nominirana za nagradu Grammy, kao i cijeli album u kategoriji najboljeg alternativnog izdanja.
Naravno, niti su voditelji ceremonije, niti radijski voditelji album najavljivali u punom obliku, nego su koristili skraćenu verziju od samo prve tri riječi “When the Pawn”.
Najluđe nazive domaćih albuma predstavili smo u prethodnoj epizodi, u priči o Franciju Blaškoviću i njegovoj grupi Gori Ussi Winetou, koji je imao i rekordere po dužini naslova, kao, recimo, ”88 ruža za druga Tita … eli je reka drug Miro Ploj – Franci, ti imaš više ploča nego fanova”.
Ali, budući da su njegova vrlo ograničena izdanja bila ‘not on label’, isključivo u njegovoj ‘kućnoj radinosti’, formalni rekorder je album sarajevske novovalne grupe Garri Garrincha, koji se 1985. godine pojavio pod etiketom slovenske Dokumentarne.
Album se zove “Leptir mašna, aktn tašna i veliki radni sto, plata strašna, čak izdašna, ne nisam ja za to!” i njihov je jedini rad.
Nekoliko kurioziteta vezanih je za ovo izdanje. Na snimanju u studiju poznatog splitskog muzičara Nenada Vilovića ulogu glavnog snimatelja imao je tada nepoznati Dino Dvornik, koji je odsvirao i klavijature u nekoliko pjesama, a u ulozi bubnjara i jednog od pjevača u grupi je bio Srđan Jevđević, pozna kao lider bendova Gino banana i Kultur Shock.
Album ”Leptir mašna…” imao je čak jedan, istina lokalno ograničen, radijski hit, pjesmu ”Negacija”.
