Nekadašnji član kultne Nirvane i frontmen američke rock grupe Foo Fighters, predstavio je interaktivni ”Play”, video u kojem publika može birati šta će gledati i slušati.
Početkom 1970-ih u kinematografiji se počeo javljati trend “director’s cut“, filmovi koji su predstavljali osobne rediteljske verzije, drugačije od onih koje su išle u redovnu kino distribuciju. Motivi su bili raznoliki: ponekada su producenti zahtijevali da priča bude po njihovom (komercijalnom) ukusu, pa su autori u director’s cutu nalazili način da predstave svoju umjetničku ideju, a ponekada su i te verzije imale upravo komercijalne efekte.
S pojavom DVD medija trend je postao još rasprostranjeniji, donoseći modificirane verzije filmova i niz dodatnih sadržaja za koje se pretpostavljalo da će posebno zanimati publiku.
U književnosti je to bilo još lakše ostvariti, pa su se počele pojavljivati knjige pisane postupkom koji će dobiti različite nazive (hypertext, nonlinear narratives, interactive fiction), u kojima se mogao mijenjati i birati vlastiti dalji put čitalačke avanture i prvi domaći takav primjer je ”Hazarski rječnik” Milorada Pavića iz 1984.
Dokumentarni film ”Play” Davea Grohla je upravo takvo interaktivno iskustvo, u kojem svako ponaosob može birati koji audio i/ili video sadržaj želi pratiti – od svakog snimka pojedinačnih instrumenata do integralnog snimka.
Film prati snimanje jedne kompozicije u studiju, tako što je kamerom zabilježeno Grohlovo sviranje svih instrumenata i video na You Tubu je samo integralno djelo, a interaktivno se može doživjeti samo na posebnoj internet stranici.
