Nema kod nas konstruktivnih kritičara odavna. Ima Iggy Pop u toj novoj stvari s Underworldom stih: “No more rock critics”. I fakat. Misli i naglas kaže Anđelo Jurkas.
Na stranu ona prazna bodlja o rock kritičarima kao propalim ili neostvarenim muzičarima, ali praznog li i devalviranog zanimanja. Em nikakvih kriterija tko se može titulirati istinskim glazbenim a ne rock kritičarem – rock kritičar po samom sukus stvari je ne samo fah idiot nego ograničeni lik koji piše samo o jednom žanru glazbe (jer se samo u taj fol dobro kuži).
Tko nije priučeni bloger kojem je učiteljica u srednjoj poklanjala petice iz sastavaka pa si je našao na internetu svoje gnijezdo drkanja i jokanja cvilenja i 53 istomišljenika, već netko tko istinski glazbu čuje, filtrira, piše ostrašćeno o njoj.
Kritičar (glazbeni) bi trebao biti mali Aristotel, teoretski i praktično dokazani lik koji u malom prstu drži poznavanje scene, profesionalan je dovoljno da ne pogoduje svojim frendovima muzičarima već piše isključivo po savjesti i nekom spoju objektivno mjerljivih i subjektivno dojmljivih kvaliteta.
Koliko takvih na ovom terenu znaš?
Poštedu pls s onim Glavan, Vrdoljak, Sale, Ilko, Heroina Nova, Nomad vremenima kad su si tepali opinion makerstvo i kao bili čitani i još se kao nešto poluprofesionalno bavili glazbom. Ili nedavni Rolling Stone pokušaj. Uz dužno poštovanje osim Harče i Grgića od novog milenija nisam našao jednog čitanja vrijednog glazbenog kritičara s čijom bi mišlju rado debatirao koliko mu teze drže vodu koliko ne.
A svi koji su valjali skužili su koliko je to dosadan posao, zato se žene i ne bave time jer su pametnije pa kuže kako se nema smisla baviti zaludnim poslom. Sve terminološki prijatelji. I Ante P. kad je radio i kad smo dijelili redakciju nikad se nije držao glazbenim kritičarem po vokaciji već samo likom koji odrađuje.
Kad sam se bavio time, ispušio sam nekoliko glazbenih friendova i bilo je zamjerki jer ono kao dobro smo si al zašto si pisao da ti ne valja naš album. I onda mu argumentiram da nema urote ni narudžbi ni antipatija ni klanova nego jer jer jer jer objasnim zašto pišem kako pišem. I bude mir ako je normalan. A obično je pitanje ega i taština pa dobiješ mrzitelje do kraja života (Osmi Putnik ti prijete smrću, razne pevaljke ti zamjeraju jer ne kužiš kako sise nisu grlo, razni menadžeri isto jer nisi bio baš dogovoriv pa ti nalijepe etiketu konfliktnog, etc) ali oni o kojima lijepo pišeš dadnu ruke i družba potraje bome iznad “kritike”.
No more fucking rock kritiks. Fuck em all.
Nema posrednika između slušatelja i glazbe, sve je smetnja. Samo direktno.
Anđelo Jurkas
