Znamo za baby ili teen zvijezde u muzici, filmu i sportu. U književnosti ih nema. Već to je dovoljno da se mediji raspišu o 19-godišnjem Sarajliji koji uskoro objavljuje već treću knjigu.
Imati 15-16 godina i biti zvijezda, čak planetarna, u ovom virtuelnom dobu moguće je ako si bloger, vloger, youtuber ili celebrity – i što otkačeniji.
Sarajlija Faris Šačić u tim je godinama počeo pisati priče i sada, kada je završio 4. razred srednje škole, na pragu je objavljivanja svoje treće knjige.
Danas je to eksces. A mediji vole ekscese, pa su se raspisali o Farisu kao ”najmlađem piscu u državi”. Što nikako nije loše, jer na jednog Farisa imamo desetine priča o njegovim vršnjacima u drugim vrstama ekscesa.
Da Faris ”nije sa ove planete” govore njegove riječi.
”Mojem pisanju je vjerovatno mnogo doprinijelo to što sam živio malo van grada. I kada bih otišao u grad, često bih viđao neke ljude ili scene koje su za nas sa periferije bile dosta strane, a ljudima u gradu je to izgledalo sasvim normalno. Ostao sam zatečen tom njihovom hladnoćom sa kojom su prolazili pored ljudi koji nisu imali ništa, koji su sjedili na hladnom kamenu. I počeo sam pisati upravo sa tom namjerom da skrenem pažnju na te ljude koje život nije mazio.”
Da godine nisu važne za razumijevanje smisla opet govore njegove riječi.
”U vremenu društvenih mreža, instant statusa, instant kafe, instant života i životnih filozofija, mislim da se moramo vratiti jednom sanarenju. To nije neka neoromantičarska fraza, mislim da je to stvarno izlaz iz svega. Imao sam priliku razgovarati sa mnogo starijim ljudima, i piscima, i prosjacima, i uspješnim. Svi su rekli da pred kraj života dođete, stanete i razmišljate o tome šta je bio život. A život je ustvari bio samo jedan veliki san.”
Vrlo zanimljivo je slušati ovog mladog čovjeka. Vrlo je važno povjerovati u ova gorka vremena da još ima Farisa. Samo ih treba čuti. Zbog te vjere žrtvujte desetak minuta svog virtuelnog vremena.
