Umro Sabahudin Baho Kurt, doajen sarajevske muzičke scene

In memoriam Muzika BiH Show Time

Jedan od muzičkih pionira, s kojim se sredinom 1950-ih počela stvarati sarajevska šlagerska scena, preminuo je jutros u 83. godini u Sarajevu.

Kao 19-godišnji talentirani pjevač nježnog i mekanog glasa, Sabahudin Kurt je 1954. s orkestrom Slavka Hitrija snimio za Radio Sarajevo “Dim u tvojim očima“, prepjev teme iz mjuzikla “Roberta” iz 1933. godine. Prepjev je stigao iz Zagreba, uradio ga je Mario Kinel, a Hitri aranžirao.

I to je prvi zvanični radijski snimak u BiH jedne popularne muzičke teme.

Pjesmu “Smoke Gets In Your Eyes” će slavnom učiniti The Platters, koji su je snimili četiri godine kasnije i pretvorili u hit no. 1 na svjetskim top listama. Nažalost, Bahin snimak jedan je od onih ranih audio dokumenata koje je i doslovno uništio zub vremena, pa je ovaj historijski snimak ostao zabilježen tek kao sjećanje (a s tim u vezi može biti, objektivno govoreći, nepouzdano u pogledu vremenske preciznosti).

U širem okruženju Kurt se pročuo s kompozicijom Srđana Matijevića “Život je sklopio krug“, s kojom je 1964. godine predstavljao Jugoslaviju na takmičenju za najbolju pjesmu Evrope i postao prvi bh. pjevač koji je nastupio na Eurosongu.

U 1960-im i ’70-im snimao je singl ploče, često s pjesmama koje su bile posvećene njegovom rodnom gradu (Pjesma Sarajevu, Mala Sarajka), nastupao je na Vašem šlageru sezone i, što je posebno zanimljivo, bio jedna od najvećih jugoslavenskih zvijezda na turnejama po tadašnjem SSSR-u.

Jedinu LP ploču ”Zbogom ostaj, mila moja” objavio mu je Sarajevo disk ranih ’80-ih godina, a Sabahudin Kurt je već bio na zalasku aktivne karijere, u vrijeme kada scenom počinje dominirati nova generacija. Počasno priznanje godišnje nagrade ”Davorin” dobio je 2004., za 50-godišnji pjevački jubilej i iste godine Muzička produkcija BHRT-a objavljuje kompilacijski album ”Zlatni jubilej” sa presjekom cijele karijere Sabahudina Kurta.

1972 – Sa turneje u SSSR-u: Zdravko Čolić i Davorin Popović (prateći vokali), Fadil Redžić (bas) i Sabahudin Kurt (u prvom planu)

Indexi sa sarajevskim pjevačima na turneji po Sovjetskom Savezu.

(Iz knjige ”Indexi: U inat godinama”)

Uz Indexe, estradni karavan čine uglavnom sarajevski izvođači: Zdravko Čolić, koji je četiri mjeseca ranije prestao pjevati u Korni grupi i tek počeo solističku karijeru (debitirajući na festivalu Vaš šlager sezone ’72. s pjesmom ‘Sinoć nisi bila tu’), Bisera Veletanlić, Sabina Varešanović i Sabahudin Baho Kurt.

Iz dnevnika ovog potonjeg ćemo saznati da su u dva mjeseca, u periodu od 23. jula do 24. septembra, odsvirali čak 56 koncerata u samo 13 gradova, od kojih je Lenjingrad bio najveći – i imao 9 koncerata.

Za razliku od prve turneje, ovoga puta nije bilo prevelikih ispada. Tek poneki hir zvijezda, kakav je Davorovo kupanje u kadi punoj šampanjca, jer su tamo imali dovoljno da budu rastrošni kakvi kod kuće nikada ne bi mogli. Ma, kao da takvi nisu bili svi naši ljudi, koji su sa prosječnim novcem u tadašnjem Sovjetskom Savezu mogli biti hiroviti, pa uvijek i jesu bili.

Kritika koju su Indexi prvi put dobili, a još više mogućnost da ostanu bez značajnog honorara u slučaju većeg ekscesa, imala je rezultat, pa su se uglavnom ponašali pristojno. I u dvoranama i za šankovima. Samo je jedan koncert prekinut.

Indexi su ga svirali za ruske vojnike u Puškinovu. Golobradi momci toliko su bili fascinirani zvucima električnih gitara da nisu dugo izdržali u vojnički poredanim sjedalicama. Ponijela ih muzika, pa su ih razmaknuli i počeli plesati, a ruski oficiri… e, pa ne mogu se tako ponašati uzoriti ruski vojnici u uniformama slavne Crvene armije – odmah su prekinuli koncert!

Najsimpatičnija epizoda zbila se na aerodromu Kislovodsk u centralnom Kavkazu. Indexima je rečeno da će cijeli dan morati čekati na svoj let, pa su se oni odali jedinim mogućim načinima da prekrate vrijeme, kartanju i ispijanju svih raspoloživih količina pića na šanku odjela za strance. Negdje predvečer, kad su svi bili u dobrom raspoloženju, Baho Kurt je prišao povećoj gipsanoj bisti Lenjina i uzviknuo, čvrsto je grleći:

– Volođa moj, na tebe su svi zaboravili. Ja te ljublju, ja te ljubljuuuu…

No, koji užas, bista se odvoji od postolja, Baho izgubi ravnotežu i poče padati, a za njim i Lenjin. U tren niko više nije bio pijan. Ode Lenjin u komade, ode sve u vraga, gdje li će tek oni završiti?!!

Srećom, Baho je bio dovoljno priseban da ne pusti bistu iz ruku. Pretrpjela je tek maleno oštećenje na rubu. Ostali su prišli opruženom ljubavnom paru na podu, Bahu ostavili da i dalje leži, niko ga ni ne upita kako je, a Lenjina brže bolje vratili na postolje i malo pljuvačkom razmrljali otkrhnuti komadić gipsa. Odlično! Lenjin je živ!