Suprotno imenu, nova mlada rock grupa iz Slavonskog Broda na prvim singlovima zvuči nježno (što ne znači i bez energije), a s najnovijim se nameće kao perspektivna na easy listening rock sceni. Ako kasnije ne podivlja.
Divlji dječak je prohodao 2015. godine u postavi: Tomislav Pešut, Mario Jurković, Đulio Džaferović, Mladen Aladrović, Josip Tucić i Marko Mršić.
Različiti su načini kako mladi bendovi, daleko od metropole i na startu pokušaja da izgrade ozbiljnu karijeru, mogu odmah privući malo više pažnje.
Brođani su se odlučili za prokušani, ali i ‘osjetljiv’ potez: odabrali su jednu slavnu pjesmu vrlo popularnog autora i, da, zaista privukli značajan broj internetske publike na svom You Tube kanalu. Pjesma je Bajagina ”Kad hodaš”, koju ovaj nikada nije studijski snimio, jer ju je napisao za Riblju čorbu, kao njihov gitarista, prije nego se otisnuo vlastitim putem.
Ruku na srce, obrada Divljeg dječaka nije ponudila neku posebno drugačiju vizuru velikog hita, što ponekada može završiti loše, ali glavni cilj je ostvaren, jer obrada ipak ima neke solidne trenutke, kao što je solo gitara (u izvedbi sad već bivšeg člana benda) ili prateći vokali i solidan aranžman.
Ubrzo nakon obrade bend je snimio i prvi autorski singl ”Ja kažem da”, sada s novim ‘trikom’ – kao snimatelja, aranžera i producenta angažirali su Tonija Lovića, rođenog Brođanina i gitaristu Zabranjenog pušenja, koji u Zagrebu ima svoj studio ”Plavi film”.
Ovaj adut (pokazuju to i famozni pregledi na You Tube kanalu) nije donio jednak rezultat. Rick Rubin vam može biti producent, ne vrijedi ako stvar ne klikne.
Kliknula je, pak, na trećem singlu.
U međuvremenu i nakon kraće pauze u radu, bend je drastično izmijenio postavu. Zapravo, iz originalne je ostao samo autor, pjevač i gitarista Marko Mršić, a priključila mu se nova trojka, Ivan Kajdiž (solo gitara), Dominik Sirovina (bas gitara) i Damir Šimunović (bubnjevi).
U najnovijoj pjesmi ”Opet u mraku” cijela ekipa i isti autor, te isti aranžer/producent našli su se sada svi na istovjetnom valu. Rezultat je pomalo štulićevsko raspoloženje, obojeno lijenom slide gitarom (bottleneck na pravim mjestima i u pravoj mjeri čuda čini), ukratko jako zgodan komad od 3,5 minuta, što će reći, bez nepotrebnog razvlačenja.
Janus je imao dva lica. Divlji dječak je pokazao tri. Ako ostane na ovom zadnjem, put bi im trebao ići uzlaznom putanjom.
Foto: Vlatko Šplihal
