Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrijednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kome se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo – riječi su nobelovca Ive Andrića, autora slavne knjige ”Na Drini ćuprija”.
Svi mostovi na svijetu su različiti, ne znamo jesu li igdje zabilježna dva istovjetna mosta. Neki su dugački i visoki, neki su mali, naizgled neugledni, ali svi imaju zajednički smisao – da spajaju suprotne obale i ljude koji na njima žive.
Neki mostovi stoljećima ponosno stoje iznad rijeka i klanaca. Neki mostovi nisu izdržali zub vremena, rasklimali su se i porušili, a neke su srušili njihovi graditelji, ljudi sa željom da se udalje od drugih ljudi. Ali, ideju i simboliku mosta niko ne može uništiti.
Kao što je Balašević u pjesmi ”Sevdalinka” zapjevao: Nekom Drina teče desno, nekom Drina levo teče, ma sve da teče u dubinu, na dve pole svet da seče, znam tajni gaz, moje lane, most se pruži gde ja stanem, sve da vuku me konji vrani, nema meni jedne strane, dok si ti na drugoj strani.
Uz ovu kratku priču o najčudesnijim djelima ruke ljudske, pogledajte galeriju nekih od najčudesnijih mostova na svijetu, među njima i mostarskog i višegradskog.
Na današnji dan 1993. granatama srušen mostarski…