Volio bih da umijem odgovoriti na pitanje: da li bi omiljena balkanska zabava ‘razglabanje politike’ bila baš toliko izražena da nije u ogromnoj mjeri i svakodnevno, iz minuta u minutu, poticana u skoro svim medijima? Kao i na pitanje da li bi više muzike donijelo i više boljeg raspoloženja?
Kroz cijelu istoriju rock and rolla – a u ovom kontekstu naglašavam njegovu buntovničku, propitivačku crtu, koja bi ga kao trebala izdvojiti od svih drugih popularnih muzičkih žanrova – uvijek je bila prisutna dilema da li on, zapravo, ikako može mijenjati svijet ili je samo njegov javni bilježnik.
Kakav god bio vaš odgovor, ja imam svoj, romantičarski emotivan: volio bih da naše televizije u cijelom ovom regionu, kao još uvijek najtjecajniji medij, imaju u programskoj šemi više muzičkih specijala (ne realityja, zaboga!). I vjerujem da bi onda, ipak, tonovi naše svakodnevice mogli biti vedriji.
Evo kakvo je trenutno stanje.
U Bosni i Hercegovini su tri velika državna kanala. BHT odnedavno emitira dva specijala tipa top liste, ”BHRT Top 15” ponedjeljkom i ”BHRT Dancefloor Chart” srijedom, Federalna TV ima emisije ”BiH pjesmarica” i ”Hitovi za sva vremena”, ali nije riječ o tematskim i autorskim ostvarenjima, već se u njima vrti muzika iz arhive, dok RTRS nema ni jednu posebnu muzičku emisiju. Da to nije samo stvar sistema i koncepta, pokazuje primjer BH Televizije. Tek je dolaskom mlađeg, energičnog i iznimno ambicioznog urednika u njihovu Muzičku produkciju (Jasmin Ferić, nekima poznat i kao DJ fera) stvar krenula s mrtve tačke. Prije njega ni ova kuća nije imala spomena vrijedan muzički sadržaj. Elem, samo ako imate pravog čovjeka na pravom mjestu… znate već o čemu je riječ.
Hrvatska Televizija (HRT), koja ima čak četiri kanala, svoju muzičku ulogu svela je na ”Noćni glazbeni program” na prvom (u kojem se u sitne sate samo vrte video spotovi) te na koncerte (najčešće jazza i kasike) na trećem. Nekadašnji ambiciozni projekt ”Garaža”, u kojem su pričom i izvedbom u studiju predstavljani novi hrvatski rock bendovi, sada je dobila samo reprizno izdanje na drugom, opet u kasnim noćnim satima. Iako je emisija trpila kritike da je dosadno koncipirana, sa lošim scenarijem i dosadnom šablonskom režijom, pravi odgovor nije bio ukidanje, nego osmišljavanje nove.
Isto se događa (repriza, pa će biti reprizina repriza) sa stvarno ambicioznim i dobrim dokumentarno-muzičkim serijalom u deset epizoda ”Naši dani” o nastanku i razvijanju hrvatskog rocka, uz priče o ključnim albumima, autorima, izvođačima i događajima od ’50-ih godina pa do kraja 20. stoljeća. Nastao je krajem 2015. i sad se ponavlja u programu (makar to), ali od novih autorskih specijala ni traga, premda ta kuća na dohvat ruke ima niz vrhunskih muzičkih znalaca, novinara, scenarista i mladih režiserskih talenata.
Radio-televizija Srbije (RTS) četvrtkom nudi emisiju ”Tri boje zvuka”. Zamisao nije nova, BBC je od 1992. do 2012. imao ”Later… with Jools Holland”, show koji je u studio dovodio pet stilski različitih izvođača, koji su svirali pred publikom, ali ovaj podsjetnik nema podcjenjivački prizvuk, naprotiv. U ‘bojama zvuka’ beogradski studio je, isto tako, na tri scene domaćin za po tri izvođača u svakoj emisiji, a oni uživo sviraju u uređivački osmišljenom showu, što je veliki izazov i za produkciju i za izvođače. Možete neke od njih više ili manje voljeti, no rezultat je za ‘palac gore’. Čak i zbog upornosti, jer ”Tri boje zvuka”, nakon starta u oktobru 2015., doživljavaju i drugu sezonu.
Iako su ostali muzički sadržaji RTS-a također dobrim dijelom sačinjeni od repriza raznih koncerata (posebno Exitovih), zanimljivo je spomenuti da njihova muzička redakcija, jedina u regionu, na teletekstu ima posebno izdvojenu stalnu rubriku za muziku, koju koliko-toliko održava svježom.
Komercijalne televizije u ove tri zemlje ne vrijedi ni spominjati u ovoj priči. Reality svih formata i žanrova njihovo je jedino opredjeljenje. Osobni stav: nažalost, to su i najgledaniji sadržaji.
Zaključak se jasno nameće, samo ako ste raspoloženi još malo razmišljati i o uzrocima i o posljedicama.
Josip Dujmović (anten-man)
