Keith Richards (74) i Mick Jagger (75) u zadnjih desetak godina su svako malo davali naslutiti da bi turnejama Stonesa mogao biti kraj i opet svako malo oni su on the road again. U povodu najnovije turneje, koja se sprema za 2019. po Americi, Keith je dao opširniji intervju američkom Rolling Stoneu iz kojkeg prenosimo najzanimljivije detalje.
Keith Richards djeluje duboko dirnuto zbog činjenice da će Rolling Stones, bend koji postoji 57 godina, svirati publici na stadionu u Americi – zemlji koju naziva bendovim ”originalnim lovištem”.
”To stvarno ne mogu opisati”, bio je komentar na pitanje kako bi 20-godišnji Keith Richards reagirao na ideju da svira na stadionu davne 1964. kada je bend nastupao prvi put van svoje države. ”Nevjerovatno je to, čovječe. Nikad nisam očekivao da ću prići statusu koji ima Louis Armstrong, znate?”
Nastup u okviru turneje No Filter, koja će započeti 29. 4. u Majamiju na Hard Rock stadionu, označava prvi koncert grupe na američkom tlu od turneje Zip Code i uključuje gradove u kojima nisu svirali decenijama.
Na čemu radiš ovih dana?
U skorije vrijeme, ne puno. Mick i ja smo bili zajedno u studiju nekoliko dana ovog mjeseca, eksperimentirajući. Osim toga, možda ćemo imati sesiju u decembru, ali ne polažem puno nade u to.
Kako je prošla studijska sesija s Mickom?
Čovječe, bilo je sjano. Izbacili smo nekoliko pjesama sa producentom Donom Wasom. Bilo je lijepo sarađivati, lijepe stvari su proistekle.
Da li imaš ideju kada ćete objaviti te pjesme ?
Ne. Kao što sam rekao, još smo u ranoj fazi. Kad bih morao nagađati, rekao bih sljedeće godine u ovo vrijeme, nakon što napravimo turneju. Možda. To mi djeluje kao realno predviđanje.
Možeš li nam reći nešto o tim pjesmama ?
Ne mogu to opisati – znaš i sam! Gitara, bubnjevi i bas.
Kako se čovjek odluči da krene na turneju? Da li ste imali sastanak gdje ste se svi okupili ili je sve dogovoreno preko mejlova i telefonskih poziva?
Zapravo, mislim da je ideja nastala kada smo završavali zadnju turneju. I u grubim crtama je bilo u stilu ‘Hajde da napravimo još jednu – gdje ćemo?’ Nekad je to puka slučajnost što se tiče događaja. Ali Stonsi imaju svoj unutrašnji sat i osjećamo da je sada pravi trenutak – i kao bend i kao mi sami. Na kraju krajeva, u trenutku kada započnemo američku turneju, mi ćemo već biti 9 mjeseci na turneji po Evropi. Ne možeš pauzirati 9 mjeseci, vratiti se i očekivati da će se sve odvijati kako treba! Dosta rada se mora uložiti prije same turneje.
Ali nakon višedecenijskog nastupanja, zašto su potrebne probe i vježbe ?
Kad posmatraš sa strane, razumijem zašto tako misliš. Ali, ako ne radite to stalno, ipak je potrebno da se svi uvježbamo i složimo. To je kao kad automobil stoji 9 mjeseci na parkingu, pa ga palite prvi put. Takođe, probe su sjajna zabava. To su pravi trenuci kada možete reći ‘Čekaj, hajde da probamo ovo ili ono’. To su momenti gdje zapravo šou poprima svoj oblik – lista pjesama, kako će početi i teći. Ona raste tokom proba.
Koje su najveće razlike između turneja u Americi sada u odnosu na prvi nastup?
Razlika je što smo to radili u automobilu. Amerika je bila puno drugačija tokom šezdesetih godina. Posmatrao sam kako se ova zemlja razvija i raste. Poznajem je bolje od većine Amerikanaca, zato što sam stariji!
Šta sada misliš o toj zemlji ?
Sada? Ne želim da započinjem tu priču jer nije vrijedno toga. Svi znamo kakva je situacija. Neka ti Bog pomogne. (smijeh)
Šta te pokreće da sviraš ?
To je život! To je ono što ja radim. Daj mi 50.000 ljudi i osjećat ću se kao kod kuće. Cijeli bend se tako osjeća. Kako Ronnie i ja često kažemo prije nego što izađemo na binu ’Hajdemo na binu da uživamo u miru i tišini’.
To je nevjerovatno. Vidiš li blues kao formu umjetnosti kod sljedeće generacije?
Da. Primjetio sam puno novih blues muzičara. Djeluje mi kao da je blues živ i razvija se. Puno je sjajnih muzičara. Ne znam im imena, ali puno je malih dobrih bendova. To je najvažniji dio. Blues će uvijek biti prisutan.
Nova pjesma sa Gary Clark Juniorom je sjajna.
Stvarno tako misliš ? Da, slažem se. Obožavam ga.
Pjesmu ‘Like a Rolling stone’ na posljednjoj turneji ste izvodili skoro svaku noć. Šta je dovelo do toga ?
Osjećaj je bio dobar. Mick se sjajno zabavljao izvodeći je, pogotovo ovu dužu verziju. Prelijepa pjesma. Skidam kapu Bobu Dylanu, jedan je od najboljih.
Sviranje bubnjeva je veoma fizički naporno a Charlie Watts ima 77 godina. Kako mu uspijeva ?
On je veoma misteriozan čovjek (smijeh). To je jednostavn on. Mislim da ne radi ništa po tom pitanju. On je jednostavno Charlie. To je ono što je sjajno kada je on u pitanju. Smatram da sam privilegiran da sviram sa Charliejem Wattsom.
Da li nekad razgovaraš s njim poslije koncerata?
Ne. Charlie je prilično otuđen kada smo na turneji. A kada se vratite sa nastupa, uglavnom ste premoreni. Ako odemo na piće, uglavnom i on navrati. Ali da, ostatak vremena je u ‘radnom modu’ dok putujemo.
A kada ste u pitanju Mick i ti? Da li ste se družili prilikom posljednje turneje?
Da. Kada krenete na turneju, svako uglavnom radi nešto svoje. Nekoliko večeri smo zajedno, nekoliko nismo. Nismo svi u istoj, pa da se ne razdvajamo. To je veoma profesionalno dešavanje.
Prošle godine je bilo puno oproštajnih turneja. Šta misliš o njima? Rod Stewart je skoro rekao da je trogodišnja oproštajna turneja Eltona Johna ”neiskrena” i da mu ”smrdi na prodaju karata”.
Pa, mislim da se na to može gledati na oba načina. Ako smatraš da je tako, onda je tako. Ja još uvijek ne razmišljam tako. Ne znam da li ću ikad. Možda će ovo biti posljednja, ne znam.
Da li se fizički pripremaš za turneju ?
Ustanem ujutru. (smijeh)
Izvor teksta: https://www.rollingstone.com/music/music-features/keith-richards-rolling-stones-no-filter-tour-760658/
Prijevod: Musicpocket
Naslovna fotografija: Ian Gavan/Getty Images
