Možete pročitati nebrojene tekstove, ali nije zalud izreka da jedna slika kazuje više od hiljadu riječi. U nadahnutom filmu ”Indexi” u punom značenju spoznajemo koliko je to istinito.
Ovo je hladna faktografija: Poslije tri godine obimnog istraživanja i brojnih snimanja po cijeloj regiji, autorsko-rediteljski dvojac BHT1, Bojan Hadžiabdić i Zoran Kubura, kreirali su film koji je cijelo to vrijeme bio jedan od najiščekivanijih domaćih muzičkih dokumentaraca. Snimili su više od 50 sati sekvenci, koristili stotine fotografija i puno autentičnog i podosta zagubljenog video materijala, razgovarali sa desetinama muzičara i novinara, složivši sve u 108 minuta storije koja je publiku na premijernim projekcijama u Beogradu i Zenici – ostavila bez daha.
Poetski pečat i samu bit filmske priče o Indexima kazao je pjesnik Mišo Marić, desetljetni intimus benda i autor nekih stihova za njihove pjesme: Ko su Indexi? Oni su djeca Sarajeva koja su bila roditelji naših najvećih radosti.
Neke su teme u našim životima, u ovom slučaju muzičke, toliko intrigantne i toliko mašte i strasti pobuđuju već samo jednom riječju, a ovdje je ona: Indexi.
Neke su teme toliko bremenite emocijama (cijele nacije) da – kada o njima želite kazivati kroz štivo ili film – vrlo lako možete zalutati u patetiku, slatkorječivost i mitomaniju, zbog goleme opasnosti da podiđete ili neostvarite očekivanja što proističu iz tih betoniranih emotivnih uspomena (opet cijele nacije). Teret je to, prvenstveno za naratore koji se ne uspiju odmaknuti od kolektivne zanesenosti, koji nedovoljno istražuju pozadinu i sve okvire, pa tek onda dodaju – vlastitu senzibilnost i zaigranost.
Autori filma ”Indexi” sve su to nadvladali. I ostvarili još više: dali su, ne samo Indexima i njihovom muzičkom blagu, već i cijelom jednom posebnom vremenu i prostoru, toliko originalan autorski pečat da on neće samo opet podgrijati ljubav za jedan skoro mitski bend, već ga pretvara u novu, još intimniju i predaniju.
Zoran Kubura i Bojan Hadžiabdić su, uprkos svojim još mladalačkim godinama, već veterani kamere i filmske dokumentaristike. U desetinama djela koja su kreirali u matičnoj kući, BH Televiziji, pokazali su da umiju kreirati izvrsna ostvarenja u toj dosta specifičnoj žanrovskoj strukturi – dokumentarne filmove. No, sa ”Indexima” su nadmašili sebe.
Jednu poznatu priču, karijeru Indexa, autori su složili u precizan vremenski slijed, zadržavajući se na najbitnijim faktografskim poglavljima i dodajući im šarmantne epizode. Pri tome je njihovo filmsko pripovijedanje vrlo tečno, bez naglih skokova, a tako dinamično da publika nije svjesna bilo čega oko sebe i bude skoro šokirana: zar je već kraj filma?
Scenaristički i rediteljski rukopis Kubure i Hadžiabdića je siguran, profinjen i razigran, kadrovi nikada nisu pretrpani, montaža je blistava i u konačnici, izbjegli su dvije česte boljke domaćih muzičkih dokumentaraca. Prva je – muzičke sekvence, uvijek u pravom trenutku, ne narušavaju dinamiku filma, ni kada su duže, a skraćivane su kada tempo to zahtijeva. A druga je: ton je savršen i besprijekorno izbalansiran (što je djelo još jednog njihovog kolege iz BHRT-a, Adnana Mušanovića).
Prepričati bilo šta iz filma bila bi ludost. Morate ga sami doživjeti. Mi ćemo dodati tek – ovo je remek djelo. Znamo da je to teret velikih očekivanja kojeg namećemo publici, uz opasnost da onda njihovo vlastito očekivanje ne bude ispunjeno. Preuzimamo taj rizik tvrdeći da Nobela dajemo za otkriće makar jednog razočaranog.
