Prije pandemije, u našem rocku je jedna od najpopularnijih tema bio masovni odlazak mladih u bijeli svijet i stvaranje nove dijaspore za kojom treba plakati. A priča ima i drugo lice, opjevano u pjesmi dijaspora-benda iz Melburna.
Kvartet australskih ‘omladinaca’, kojeg čine Sarajlije Adis Karup (bas gitara), Amela Lemeš (vokal, kazu) i Almir Lemeš (vokal, gitara), te Splićanin Maroje Marinković (bubanj), formirali su bend s namjerom da sviraju muzički stil što su ga nazvali ”bebečenje”, a onda ubrzo počeli sa “željčenjem” tj. pisanjem svojih pjesama.
Njih će predstaviti na svom prvom EP izdanju i nazvanom “Željčenje”, a kao uvod su objavili pjesmu ”Mrska dijaspora” koja se osvrće na potrebu naših ljudi da se dijele na “mi” i “oni”.
Budući da je djelo lo-fi produkcije očigledno nastalo u kućnoj radinosti, nemojte Željcima Bebecima zamjeriti skromnu tonsku realizaciju. Važnije – u pjesmi ćete čuti šarm zajebancije na tragu davnašnjih sarajevskih novoprimitivaca, pa ni stihove ”Mrska dijaspora, to sam ja, ima se, hvala bogu može se, ne voli me zavičaj” nemojte shvaćati preozbiljno.
Još samo da Željci Bebeci ostvare ”kupit ću si top, kad tad, kad tad, i onda bit ću tvoj, kad tad, kad tad”, pa u nekoj prilici, kad tad, ugoste svog figurativnog heroja…
