Godina izdanja: 2019.
Izdavač: self-released/digital
Žanr: punk rock
Naša ocjena: 5
Pjesme: 1. Pank Flojd ; 2. HSV (feat. Moca bez Biznismena) ; 3. Šuplja ; 4. P.P.P. ; 5. Drven šank ; 6. Passat pijačar ; 7. From Sarajevo to Santiago (feat. The ReAktion) ; 8. El Burro ; 9. Savjeti ; 10. Olimpijka (feat. Sejo Sexon) ; 11. Savjeti (acoustic)
Sarajevski punk rock bend Pank Flojd objavio je svoj album prvijenac i time se malim ali sigurnim koracima ostvaruje kao ozbiljna muzička ekipa koja ima za cilj da se svrsta u lidere nove generacije sarajevskog punk rocka.
Bend postoji od 2016. godine i nakon tri godine sviranja po klubovima širom BiH i regiona, došlo je vrijeme da sve to okrune i albumom “Olimpijka”.
Olimpijka
Album muzički najviše obilježavaju žestoki hardcore riffovi koji jasno definišu muzički pravac kojim Pank Flojd ide, te tekstualni pop punk motivi koji se obično fokusiraju na suočavanje sa tinejdžerskim problemima. Iz tog razloga treba reći da je bend jasno odabrao publiku kojoj žele ovaj album predstaviti, a to je malobrojna skupina pankera kojima se obraćaju.
No to ne predstavlja nužno lošu stvar s obzirom da upravo ovim albumom Flojdovci dokazuju da punka itekako ima te će se sigurno ime njihovog benda nalaziti uz bok bosanskohercegovačkim bendovima tog žanra, Urban Instinkt, Moca i Biznismeni, Hor Bečkih Šnicala…
Dok je album većinski praćen hardcore i pop-punk motivima, mogu se izdvojiti tri pjesme koje su drastično drukčije od ostatka albuma. Pjesme “Drven šank”, “Olimpijka” (rađena sa Sejom Seksonom na vokalima) te “Passat pijačar” jasno pokazuju da je bend itekako sposoban da radi muziku koja nije toliko bliska sa hardcoreom ili punkom.
A sad malo da budem grub…
Ono što je meni najviše zaparalo uši su neinventivni počeci većine pjesama, gdje skoro uvijek počinje s bass riffom ili gitarskim riffom te tako neko ko prvi put sluša ovaj album može pomisliti da se uvijek radi o istoj pjesmi . Gotovo svaka tema na albumu u svojoj srži ima tri/četiri repetetivna elementa koje će slušalac odmah primjetiti. Pod tim mislim na kilometarski duge gitarske solaže (ma koliko god dobro odsvirane, njihovo vrijeme je umrlo sa Zabranjenim pušenjem još 1986. godine ) koje se pojavljuju skoro uvijek na identično istom mjestu, obično poslije drugog refrena ili prije bridgea.
No, ljubitelji gitarske muzike ovo vjerovatno neće vidjeti kao problem već kao kompliment, ali ako već postavljaš neki muzički cilj onda publika nije toliki fan gitarskih solaža kao nekad. Poslije solaža, ističu se i tekstovi pojedinih pjesama i kada bih zamijenili za tekst druge pjesme, efekat bi skoro bio isti. Pjesme ‘’Pank Flojd’’, ‘’HSV’’ i ‘’Šuplja’’ dijele zajedničku suštinu i to bi bilo okej da se radi o konceptualnoj umjetnosti ili o triptihu, međutim ovdje nije slučaj i ne mogu ostati ravnodušan na to i (nažalost) tu moram dati minus.
Ovim pjesmama bi se mogla pridružiti i ‘’Savjeti’’, a jedini razlog što nije jeste da je autor te pjesme mnogo bolje udario u samu ‘sridu’ teme o kojoj je želio govoriti.
A sad sam opet fin…
Od svih pjesama sa albuma, ranije sam istakao tri pjesme.
‘’Drven šank’’ i ‘’Olimpijka’’ su odličan primjer kako Pank Flojd posjeduje moć da iz žestokog hardcore punk zvuka pređe u klasični rock ton i tako jasno dotakne srž i pogodi drito u srce slušaoca.
Zbog ovakvih pjesama obično punk bendovi bivaju izloženi negativnoj kritici, ali treba biti objektivan i reći da je ‘’Drven šank’’ jedna od boljih sa albuma, jer ima mogućnost doći do šireg spektra ljudi. Ona je možda i za nijansu bolja od ‘’Olimpijke’’, s obzirom da se dosta osjeti Rundekov (Darko Rundek) uticaj u ton i boju te tekst pjesme. Amar Bilić kao autor u toj pjesmi je potpun i jasno oslikava ambijent. Gitarska boja i tonovi Kemala Lihića su izvanredni i tu je sasvim pogodio sa solažama i melodijama koje svira, a Kenan Avdić i Amar Bilić su odlično vokalno izveli tu numeru.
Pored ove dvije, treba kratko spomenuti i pjesmu ‘’Passat pijačar’’ zbog njenog reggae/ska ritma i satirične tematike teksta koju svi možemo prepoznati na ovom brdovitom Balkanu.
Konačna ocjena
Pank Flojd je sa ovim albumom jasno dao do znanja da imaju namjeru postati vodeće punk rock ime i tako biti ozbiljna konkurencija svim bendovima tog žanra u BiH, a i šire.
Za debitantski album može se slobodno reći da je odličan i da su s njim preskočili ozbiljnu stepenicu u svojoj muzičkoj karijeri. Za ekipu, u kojoj pojedini članovi nisu još napunili dvadeset godina, ovo je ogromna stvar i može se reći da su položili jako važan ispit u svojoj karijeri.
Album, kao i svaki album, ima svoje prednosti i mane. A ovdje možemo dosta tih “nedostataka” i zanemariti s obzirom da se radi o bendu koji je tek počeo da stvara svoja djela. Uz sve rečeno, na skali od 1 do 5, album ocjenjujem ocjenom peticom. S tim da, kako vrijeme bude išlo i budu radili nove pjesme i albume, kritika će biti mnogo strožija – i od publike i od službenih ocjenjivača.
Recenzirao: Kenan Piljević
