Kakvom magičnom privlačnošću uvijek zrači Bare svjedočila je krcata dvorana, na nedjeljnom koncertu kojim su se on i Majke priključili proslavi 20 godišnjice zagrebačke Tvornice kulture.
Sam početak bio je malo nervozan, valjda ne zbog kakvih nuspojava, nego zbog zadnjega dana u tjednu, a možda su se i zvijezde i mjesec tako posložili.
Otpočeli su s albuma Nuspojave skladbom Ljubav krvari. I već to bilo je dovoljno da pokrene publiku.
Atmosfera je ubrzo zakuhala uz najveće hitove Gorana Barea & Majki ( Kruno Domaćinović gitara, Berislav Blažević Bero klavijature, Davor Rodik pedal steel, gitara, Mario Rašić bas gitara, Alen Tibljaš bubnjevi).
Samo malo zbunjujuće zazvučala je Put ka sreći izvedena u drukčijem aranžmanu od dosad poznatog, a sve ostalo je bila ‘klasika’, koja sigurno nikada neće zasititi fanove Majki.
I nakon više od dva sata svirke, kada su Bare i bend napustili pozornicu, uzavrela Tvornica tražila je još i dobila bis od četiri skladbe. Nakon toga Bare je ostao sam u barskoj stolici izgovarajući, možda… epske stihove nedokučivog nam djela. Nešto novo? Neobjavljeno? Teško je odgonetnuti, jer su dijelovi bili nerazgovjetni, kao što je bio i dio njegovog pjevanja. Ali, publika ga je, bez obzira na sve, odlično primila. Jer je to Bare, jedan i jedinstven, karizmatičan.
A onda je i on napustio scenu…
Tekst i foto: Darko Marić
