Sarajevski Bolero je na početku 1988. počeo snimanje drugog albuma ”O Jesenjinu”, koji je, kao i cijelu karijeru benda, označila pjesma koja se i danas ubraja među najemotivnije domaće balade u rocku.
Gotovo iza svake pjesme u rocku stoji osobno iskustvo autora ili neka njegova skrivena priča s emotivnom posvetom, poput, primjerice, ”Bacila je sve niz rijeku” Indexa i ”Selma” Bijelog dugmeta ili ”Hey Jude” Beatlesa i ”Layla” Erica Claptona. Neke se otkriju, druge ostanu zauvijek pod velom tajne.
Kada je sarajevska rock grupa Bolero završila snimanje, započeto 17. 1. 1988. u studiju RTV Sarajevo, te Diskoton kasnije objavio album ”O Jesenjinu”, već njegov naziv te pjesme poput “Sviri harmoniko, tugo, tugo”, “Zašto umiru proleteri”, “Pismo majci” i “Krčmarska Moskva”, jasno su upućivali na autorovu inspiraciju.
No, prva tema LP ploče, balada ”Jelena”, nametnula se kao favorit.
Njezina struktura, narastajuća energija koja nadire postupno poput plime, impresivni vokal bendovskog pjevača Mileta Anđelića, jednako sjajne vokalne vinjete nepoznate pjevačice iz Mješovitog hora Muzičke škole “Ilidža”, instrumentalističke dionice, cijeli taj paket učinio je da autorska pjesma gitariste i lidera Bolera, Miše Bartulice, bude njegov zaštitni znak.
Pjesma koju publika i danas obožava. Valjda intuitivno naslućujući dubinu njene emotivnosti.
Razne su pretpostavke konstruirane u vezi sa stihovima ”Da l’ za tebe postoji, neko sasvim drag i lijep, čije ruke tebi radost donose / Jer danas više nemam snage, da te zavolim, danas samo moram, moram, još jednom da te potražim / Jer ja sam tugu kvasio, tuđim suzama, zbog mene nikad, nikad, nisi plakala”.
Dramatičan trenutak tišine i upaljena šibica na sredini pjesme, prije najvažnijeg stiha ”a godine prolaze niz naše obraze”, samo pojačava tajnovitost pjesme i slutnje kod slušaoca.
Priča nije romantična. Stih ”Jelena, Jelena, eh, da su anđeli, nosili krila rodama” naveo je nepoznatog autora na zaključak da je Mišo Bartulica stihove posvetio majci, koja ga je ostavila po rođenju.
Da, ”Jelena” jeste pjesma posvećena djeci bez roditelja, ali 30 godina nakon njenog nastanka Mišo Bartulica konačno demistificira njen sadržaj:
”Moja mama Marija je živa još i nije me ostavila kad sam se rodio! Ali, ko zna da li bi ‘Jelena’ imala takav publicitet bez tog izmišljenog tragičnog momenta. Ne podcjenjujem pjesmu, ja sam pisao tekst i muziku i aranžman. ali tako neki dodatak svemu napravi još nešto što možda sama pjesma ne bi…. U njoj su teški stihovi, ipak, ako pažljivo poslušaš, nudi nadu za smislom života i u tako teškim slučajevima… Znaju oni koji znaju…”
