O zagrebačkoj kantautorici Mary May napisali smo, nakon što se u oktobru 2018. pojavio njen debi album “Things You Can`t Put Your Finger On”, da radi stvari koje ne možete dotaknuti drukčije nego srcem i da se toliko energije i sklada u pjesmama koje traju samo dva ili tri minuta dugo nije čulo na ovoj sceni.
Ako se na albumu sve može ‘ispeglati’, koncert je to što muzičar stvarno jeste, kada ne stoji ništa između njegovih pjesama i onoga što će publika doživjeti.
Mary May nije imala baš puno koncerata u međuvremenu, ali su ocijenjeni kao poseban doživljaj, nešto što nikako ne bi smio propustiti ni jedan muzički konzument koji se svrstava među one sa istančanim senzibilitetom.
I, eto, napokon smo i mi dobili priliku biti dio privilegiranih, na koncertu 23. 10. u zagrebačkom Vintage Industrial Baru.
Za one koji još nisu čuli za Mary May, inače diplomiranu psihologinju, vrlo kratki (i slikoviti) uvod: kao violinistica nastupala je sa simfonijskim orkestrom, a preokret nastaje kada joj je prije dvije godine s mobitela ‘iscurio’ snimak pjesme ”Sofest Tune“, što je čuo producent Mark Markovčić i poručio da dođe do studija to snimiti.
Za snimanje albuma, Mary May je okupila odlične glazbenike, Luku Čapetu (gitara), Marina Živkovića (saksofon), Borka Rupenu (bubanj) i Marka Ferlana (kontrabas) i u tom sastavu pojavili su se i na pozornici.
Nastup, koliko god riječi o njemu napisali i epiteta nanizali, svodi se na kraju – neopisivo je kakva večer se u VIB-u dogodila. Americana folk bluesy pjesme i muziciranje, treba to doživjeti, osjetiti, čuti, vidjeti…
Već nakon prvih taktova pokazalo se da većina publike zna pjesme, da je bend odlično, iskričavo raspoložen, a ta iskra je zapalila i publiku.
Energično, strastveno, iskreno.
Formula nedokučivog magnetizma.
Nemoguće je predvidjeti u kojem smjeru će krenuti muzička karijera Mary May (još uvijek neprofesionalna), do sada ograničena na digitalnu distribuciju albuma i koncertno na Hrvatsku. Zadovoljstvo publike u ispunjenom Vintageu daje naslutiti da s njenom muzikom doživljavamo tek početak dugotrajnog užitka.
Tekst i fotografije: Darko Marić
