Prije ravno pola stoljeća, 12. 10. 1969. godine, DJ detroitske radio stanice WKNR primio je telefonski poziv u kojem mu je rečeno da pusti pjesmu Beatlesa “Strawberry Fields Forever” unatraške i da će čuti Johna Lennona da kaže “Pokopao sam Paula”.
Gluposti se najbrže šire: ubrzo se diljem svijeta pronio glas da je Paul McCartney mrtav.
Osobe fascinirane teorijama zavjere nikada nisu ni prestale tvrditi da Paul zaista jeste mrtav. Niti do danas. Prema njima, on je poginuo u nesreći, na vrhuncu slave benda, 1966. godine, nakon čega je zamijenjen dvojnikom, a tragovi koji govore o njegovoj smrti našli su se u stihovima i dizajnu svih budućih ploča.
Naslovnica albuma “Abbey Road” iz 1969. bila je za njih prvi veliki “dokaz”. Fantastična konstrukcija glasi: Lenon je na naslovnici spomenutog albuma obučen u bijelo, Ringo pak u crno kao grobar, George Harrison je u džinsu, a Paul McCartney bos, drugačijeg položaja nogu od ostalih – baš kao kod mrtvog tijela.
U pozadini fotografije se, inače, vidi folksvagen buba s tablicom “28 1F” – što se čitalo ”28 If”, pa je protumačeno kao broj godina koje bi Paul tada imao da je živ!
Drugi je dokaz bio da članovi grupe to nikada nisu demantirali. Osim, posredno ”McCartneya”, koji je 1993. objavio live album “Paul is Live”, čiji omot je parodija slavnog “Abbey Road”.
Beatlesi su, kao inovatori bez primjera do tada, osim eksperimenata sa harmonijama istraživali i tehnike snimanja, proizvodeći zvuke i efekte kakvi su za njihovo doba bili avangardni. Osobe sklone raznim teorijama zavjere već su tada njihove pjesme slušali unatraške.
Jedna od poznatijih priča odnosi se na album “The Beatles”, odnosno tzv. “Bijeli album” i pjesmu Johna Lennona “Revolution 9”. U njoj Lennon ponavlja frazu “number nine” (broj devet), a teoretičari zavjere preporučuju slušanje pjesme u obrnutom smjeru, jer se tada može čuti – Turn me on, dead man! Šta god to trebalo značiti.
Kad smo već kod takvih ludorija u muzici, hajde da spomenemo i naše Indexe, koji su u ljeto 1967. snimali pjesmu “Naše doba” autora Nune Arnautalića, a njen aranžman uradio je Kornelije Kovač. Po ugledu upravo na Beatlese, vokali su imali njihov karakteristični aranžman pjevanja “kvarte u tercu”, a Indexi su u sredini pjesme note svirali od kraja prema početku. Zatim su snimljenu traku okrenuli i reproducirali praktično unatrag te dobili melodiju kakvu nikada ne bi mogli odsvirati.
Srećom po Indexe, “Naše doba” nije probudilo ni jednog fanatika zavjera.
