Izvedbom predstave ”Sjećaš li se Doli Bel“ autora Adbulaha Sidrana, u režiji Kokana Mladenovića i u produkciji Kamernog teatra 55 iz Sarajeva završen je 18. Festival bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra Zenica 2019.
Dirljivu priču o prvoj ljubavi, protkanu kroz svakodnevicu jedne sarajevske porodice u turbulentnom vremenu šezdesetih, koje je obećavalo mnogo, ali u kojem se događalo da ”revolucija pojede svoju djecu”, poznajemo iz filmske adaptacije drame Abdulaha Sidrana ”Sjećaš li se Dolly Bell”, jednog od kultnih filmova ex-jugoslavenske kinematografije iz 1981. godine u režiji Emira Kusturice.
Sama ideja da se teatarskim tumačenjem istoga teksta stane sučelice slavnom filmu i hrabra je, i izazovna, i ispunjena brojnim zamkama, jer je sasvim očekivano da će publika, gledajući predstavu, u sebi nositi slike brojnih nezaboravnih filmskih scena i upečatljivih likova koji su ”ušli ravno u kolektivnu svijest” (Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem).
Dakle, filmska grandioznost nasuprot teatarske intime, filmski alati kadriranja i montaže nasuprot ogoljenoj glumačkoj igri u kojoj ‘jesi ili nisi’?
Ono što je ostvario reditelj Kokan Mladenović (rođen u Nišu 1970.), zajedno sa ansamblom sarajevskog Kamernog teatra 55, neki bi, zbog toga, nazvali podvigom. No, svi bolje upućeni u Mladenovićev opus, znaju da to, ipak, nije nikakav podvig, već ‘moć teatra’ izražena u najsjajnijem svjetlu, što se događa kada se na istoj emotivnoj i duhovnoj ravni nađu jedan veličanstveni reditelj i veličanstveni glumački kolektiv, koji su kao jedno biće iščitali Sidranov tekst (i kontekst) na potpuno novoj razini.
U predstavi igraju Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Davor Golubović, Elma Juković, Saša Petrović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Sin Kurt, Amar Selimović i Saša Krmpotić i uz njihovu igru, te uz čudesne rediteljeve metafore, publika je – na sinoćnoj izvedbi u Zenici, u završnici 18. Festival bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra – treperila, ostajala bez daha, puštala pokoju suzu i urnebesno se smijala. U tim pomiješanim ekspresijama i sama je doprinoslila veličanstvenoj kazališnoj večeri. Još jednom klasiku pozorišta. Magiji koja ne može živjeti ni u sjećanjima, već samo tu, na sceni, u trenutku igranja. Zadnjim naklonom glumaca, mjehur od sapunice prsne, ostanete zbunjeni i fascinirani. I oplemenjeni.
Samo koji sat poslije izvedbe, objelodanjene su odluke festivalskih žirija i sedam nagrada stručnog žirija i sve tri nagrade žirija publike za ”Sjećaš li se Dolly Bell’ samo su formalno potvrdili da će predstava još dugo vladati ovdašnjim kazališnim scenama.
Stručni žiri je radio u sastavu: predsjednik Darko Cvijetić, pozorišni reditelj, pisac i glumac iz Prijedora, Bosna i Hercegovina (Pozorište Prijedor), članica Nives Ivanković, glumica iz Splita (prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split) i član vanr. prof. Almir Imširević, dramski pisac i univerzitetski profesor iz Sarajeva (Odsjek za dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu).
Dodijelili su 11 festivalskih nagrada i, budući da zenički festival u fokusu ima novi autorski dramski tekst, na prvom mjestu su izdvojili Nagradu ”Miodrag Žalica”, koja se dodjeljuje za najbolji izvedeni dramski tekst, a nju je osvojio Darijo Bevanda za tekst ”Pink Moon” u režiji Saše Peševskog i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
A onda je uslijedila serija priznanja u slavu predstave ”Sjećaš li se Dolly Bell”.
Redom je osvojila Nagradu za najbolju predstavu u cjelini, Nagradu za najbolju režiju, Nagradu za najbolju glumicu (Gordana Boban), Nagradu za najboljeg glumca (Emir Hadžihafizbegović), Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca (Davor Golubović), Nagrada za najbolju epizodnu ulogu (Elma Juković), te konačno Specijalnu nagradu za kolektivnu glumačku igru cijelom ansamblu predstave.
Ovoliki broj priznanja za ”Dolly Bell” stvara dojam da ostatak zeničkog festivala nije bio jednako vrijedan, no jeste, ali im je sudbila bila da budu u konkurenciji jednog vanserijskog ostvarenja koje se ne događa tako često.
Stručni žiri je, dakle, uočio još neka postignuća vrijedna isticanja, te je Nagrada ”Radovan Marušić” za najbolje likovno oblikovanje predstave pripala Vesni Redžić za scenografiju u predstavi ”Logorilijada“ u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika i Matice hrvatske iz Zagreba.
Nagradu za najbolju scensku muziku je osvojila Kaća Hadžifejzović za muziku u predstavi ”Majka ili Sve lutke idu u raj“ u produkciji Sarajevskog ratnog teatra – SARTR, a Nagrada ”Antun Marinić“ za scenski pokret pripala je Branku Bankoviću za scenski pokret u istoj predstavi.
Novinarski žiri su činili Mladen Bićanić, Draženko Jurišić i Danko Travar i djelimičnu ravnotežu čini njihova odluka da Nagradu za najbolju predstavu u cjelini dodijele predstavi ”Pink Moon“, prema tekstu Darija Bevande, u režiji Saše Peševskog i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
I, napokon, žiri publike u sastavu Ajla Suljić-Ormanović, Nedžib Smajlović i Alen Redžić svoje glasove dao je predstavi ”Sjećaš li se Dolly Bell“, koju je proglasio najboljom predstavom, dok su za najbolja glumačka ostvarenja nagradili Gordanu Boban i Emira Hadžihafizbegovića.
Fotografije: Draženko Jurišić
