Dado Topic - Korni grupa - Bodo Kovacevic - Buldozer

Božanska nadahnuća za 10 Yu progressive rock kompozicija

Glas.ba RTV Kolumna

6. TIHOMIR POP ASANOVIĆ – “MAJKO ZEMLJO” (1974.)
(Janez Bončina, Janez Bončina, Pop Asanović)

Skup plemića plave rock krvi

Ko je sredinom sedamdesetih imao priliku da u rukama drži prvi Asanovićev solo album imao se rašta i roditi. Već od letimičnog pogleda na spisak onih koji su učestvovali u realizaciji ove ploče, a koji se nalazi ispisan na poleđini albuma, moglo vam se zavrteti u glavi. Da se na toj ploči nalazi samo ova kompozicija, bilo bi dovoljno. Maestralno. I da: šteta što je Pop trošio energiju na turneje sa grupama poput Pro arte i sličnim, ali od nečega se moralo i živeti.

7. POP MAŠINA – “ZEMLJA SVETLOSTI” (1974.)
(Robert Nemeček)

Beskompromisni R’n’R ratnici

Kada sam nekada davno kući doneo singl sa ovom kompozicijom, mojoj radosti nije bilo kraja. Ne sećam se da sam u to vreme neku ploču više puta “odvrteo” od ove. Sjajan rif, Zoranovo pevanje po meni apsolutno jedinstveno na ovim prostorima, bas koji “prži”, dakle avangarda u svakom smislu reči. Prava je šteta što Pop mašina nikada nije zauzela mesto koje istinski zaslužuje, ali bilo je i previše onih koji su se gurali u redove koje ničim nisu zaslužili.

8. DRUGI NAČIN – “NA MOM DLANU” (1975.)
(Drugi način, Boris Turina)

Bajkovita, ali više nego opipljiva hemija

Kakva kompozicija! Davnih godina sam prvu postavu grupe Drugi način doživljavao kao jedinu moguću. Sve što im je trebalo apsolutno je bilo tu. Potpuno čudesni i vanvremenski vokal Ismeta Kurtovića, udvojene gitare, udvojene flaute, Turkovi tekstovi, Požgajčeve ideje, Sosova idilična, nežna sola… I što je još važnije – njihova bezgranična mašta. Bila je to retko viđena “hemija” jednog benda na ovdašnjim prostorima. Sve, baš sve to, sadržano je u ovoj kompoziciji.
I snaga i nežnost i emocija i ljubav i tuga i sreća… Onog trnutka kada se grupa počela osipati ta njihova čarobna hemija zauvek je nestala. U godinama koje će potom doći, desiće se tek poneki bljesak koji će nas potsetiti na stare dane i ovakva dela. I pomalo rastužiti.

9. BULDOŽER – “ŠTA TO RADIŠ, BULDOŽERU JEDAN?” (1975.)
(Marko Brecelj, Buldožer)

Crni humor na sopstveni i svačiji račun

Grupa Buldožer je, sasvim je jasno, jedinstvena pojava na ex YU rock sceni. Oni su nestvarni vladari instrumenata, atmosfere, crnog humora i više negoli inteligentne kritike apsurda kojim smo okruženi u našim svakodnevnim životima. Mnogi su skloni tvrdnji da je Buldožer bio ono što jeste, dok je Brecelj bio član grupe. Bilo kako bilo, izuzetno poštujem njegov autorski rad, ali i nesvakidašnju sposobnost benda da sve te njegove zamisli materijalizuje, što se često graničilo sa nemogućim. Uostalom, dovoljno je poslušati samo ovu kompoziciju.

10. SMAK – “DOMAĆI ZADATAK” (1977.)
(R. M. Točak, Smak)

Veleslalom ritma i harmonije

Velike su razlike između prvog i drugog albuma grupe Smak. Dok im je prva ploča donela apsolutno posvećene fanove (mada ih je bilo i pre toga), druga ih je vinula u sam vrh jugoslovenske rock scene. Nekoliko činjenica je kumovalo takvom razvoju događaja. Na prvom mestu je svakako odnos samog Točka, koji je na “Crnoj dami” svoje ogromno sviračko umeće podredio na prvom mestu autorskom radu, a potom i samoj grupi. Takođe, više je nego evidentan napredak svakog pojedinca iz benda, a nipošto se ne sme zanemariti ni doprinos Mikija Petkovskog. Kompozicija “Domaći zadatak” pokazuje Smak u svoj njihovoj ogoljenoj moći, ali ovaj put skoncentrisanoj ka ispunjenju zajedničkog cilja, sa dosta jasnijom predstavom o sebi samima. Tako ukrštena sprega pokazala se kao dobitna kombinacija, tj. formula od koje nipošto nije trebalo odustajati. Nažalost, teško je bilo u tome istrajati.