E baš je diskografski dinamičan bio ovaj dvadeseti week iza nas, sa otpilike isto toliko novih singlova. Toliki mazohisti ipak nismo, pa smo među njima probrali poneki solidan, nešto prosječnih i, za ilustraciju, jedan za dizanje kose na glavi.
Bad Mushrooms: Sanjam da si tu (13. 5.)
Bad Mushrooms je retro hard rock bend iz Zagreba i objavio je svoj sedmi spot za pjesmu nešto laganiju od prethodnih. Da su je snimili u ’70-ima ili ’80-ima, teško da bi privukla pažnju, ali čuti nešto ovako (i vidjeti staromodni izgled ekipe na sceni) čini se pomalo osvježavajućim u vrijeme poplave pjesmica koje kao prate trendove, a zaboravite ih poslije jednog (slučajnog) polu-slušanja. Ni ”Sanjam da si tu” nije ‘wow hit’, ali ne iritira. Zbog toga, kao i okolnosti – plus.
Mirna: Snovi (14.5.)
Prošlogodišnji nastupni broj ”Tvoja laž” riječke kantuatorice Mirne Škrgatić, kojim je najavila solo karijeru, pohvalili smo kao naznaku da bi ta karijera mogla biti i zanimljiva. Nije baš da odustajemo od takve procjene, ali nastavak s calypso pjesmom ”Snovi” pokvario je prvi dojam. Dobro, de, ljeto traži neobaveznije teme, ali ova je preskromna. Samo zato što je video puno zanimljiviji od pjesme, mogla bi imati svoje mjesto u u TV programima. Ma, kad se bolje promisli, i u radijskim, jer ni njihovi kriteriji nisu bogznačemu. No, od Mirne u nastavku čekamo, ipak, više.
Svemirko: Meni se ne svira
Poslije prošlogodišnjeg debi albuma ”Vanilija”, slijedi novi ”Tunguzija”, a Svemirko ga najavljuje pjesmom ”Meni se ne svira”. Who is Svemirko? Oni su zagrebački kvintet i opisuju sebe kao ‘glatkotalasni emo-macho pop sastav’, šta god to značilo. Neki od onih koji obožavaju ”ladice za razvrstavanje” otkrivaju da je to novi derivat plesnog synth-popa. Pa onda najzagriženiji fanovi Svemirka još dodaju da je on ”najuzbudljiviji glazbenik i producent s područja Balkana”. Aha, sve je jasno i ništa jasno nije. Osim da je to glatkotalasno i uzbudljivije radio Oliver Mandić u ’80-ima.
https://soundcloud.com/jasamsvemirko/svemirko-meni-se-ne-svira
Filip Fantoni: Mexico
Nakon singla ‘Komedija tragedija’, zagrebački glazbenik Filip Fantoni predstavlja pjesmu i videospot ”Mexico”, a obje su dio materijala za njegov drugi samostalni album i lakše su probavljivi sadržaj nego opus njegove alter rock grupe Popper. Kako počinje nova tema, činilo se, u tih tridesetak sekundi, da bi, upravo na tom ranijem tragu, pjesma mogla dobiti naš epitet ‘extra’, ali ostatak se nije razvio u očekivano veće uzbuđenje od prosječnog popa.
Metessi & Branko Radaković: Svijet se pokreće
Svaki za sebe, ova dva autora su zanimljive pojave: Renato Metessi kao frontmen grupe Zvijezde jedan je od veterana i legendi zagrebačkog novog vala, a Branko Radaković je intrigantni beogradski multi-medijalni umjetnik, koji slika, piše angažiranu poeziju, snima filmove (dokumentarac ”Limunovo drvo” o bendu iz kojeg je rođen kultni EKV najpoznatiji mu je naslov) i već neko vrijeme radi na svom prvom muzičkom albumu. ”Svijet se pokreće” je njihov prvi zajednički autorski rad, nastao spontano, ali sa ‘ciljanom’ porukom kako su svi ljudi braća, kako je ljudska priroda u svojoj prirodi solidarna. Rezultat zaslužuje naš plus.
Mister No: Ma hajde, dođi Iva
Novi singl Slavena Sliškovića Slije, autora i pjevača splitske grupe Mister No u ”Barometar” ne bi ni dospio da nije ‘vjerovali ili ne’ priče koja pjesmu prati. Pustimo autora da je ispriča: Iva je djevojka koju sam upoznao 2000. godine u Splitu. Sjećam se da je sa mnom tad bio i Mladen Badovinac i eto, skompali smo se s par cura iz Zagreba. One su znale za Mladena jer je TBF tad već imao jedan album pa je bio poznat (ali naravno, nije to bilo kao danas). Ivu sam izabrao kao djevojku o kojoj ću pisati pjesme. Odgovaralo mi je da cura nije iz Splita pa da kasnije moram gledat neke njene momke, muževe, djecu. Tako sam izabrao curu iz Zaprešića koja mi se tada činila najljepšom curom na svijetu. Ja sam polako pisao i do danas sam o Ivi napisao preko 500 pjesama, a barem 300 ih je uglazbljeno.
Nasreću, nisu sve objavljene. Jedna je probrana, možda po principu ”En ten tini, sava raka tika taka…”.
Post scriptum
”Ma hajde, dođi Iva” ima još jednu ulogu u današnjem ”Barometru”, kao ilustracija da ponekada, koliko god se trudili da razumijete, nikako ne možete uvijek shvatiti logiku diskografskih kuća – zašto objavljuju neke pjesme? O logici najdražeg slušateljstva nećemo. Ona nije shvatljiva.
U minuloj sedmici dobili smo PR obavijesti za bar još desetak pjesama i ”Barometar” nam je trobao biti puno duži. Na kraju samo shavili: najveću uslugu ćemo im učiniti da ih ni ne spomenemo. Toliko (ispod)prosječnosti sigurno ne biste mogli podnijeti.
