Ne znam kako vi stojite s ‘novim’ Edom Maajkom, ali njegova raznolika muzička lica u zadnjih par godina čine mi se ne samo vrhuncem njegove karijere, već i smjerom kojim bi hrabrije mogli krenuti i neki drugi muzički heroji Balkana.
”Edo Maajka bio nekad najbolji reper na Balkanu, a sad…”, jedan je od komentara publike ispod njegovih novijih spotova.
Može li se iz toga iščitavati da dio Edinih fanova nije sasvim oduševljen ‘novim’ Glavonjom?
Ako može, rezultat je to (osobno nikad shvaćenog) potpunog neprihvaćanja ”ničega izvan moje slušateljske ladice”, nešto u stilu da su plemena repera, metalaca, bluesera, jazzera, alternativaca toliko zatvorena da ne žele ni čuti ništa drugo. A najveći grijeh je kada njihovi idoli ne pokazuju jednaku ograničenost.
Sociolozi i psiholozi će vam objasniti uzroke i smisao totalnog poistovjećivanjima samo sa istomišljenicima, ali ”mene ne zanima to o čemu se priča, a mene ne zanima to što se događa” osim opet vrlo osobni doživljaj i nešto vezano za našu scenu: da svako od tih plemena ima više sluha i otvorenosti za sve što je dobro u ”suprotnim taborima”, da reperi idu na rock koncerte, a hard core metalci poslušaju reggae recimo, onda bismo imali vrlo vidljivu urbanu slušateljsku masu. Kontate li šta hoću reći: broj isključivih fanova svih rock & all stilova u ukupnom zbiru nije toliko minoran kako se čini u odnosu na folkersku populaciju, samo nikako ne razumijem zašto se ne podnose.
Da se vratim na Maajku.
U ovoj fazi napustio je repersku old school formu sa DJ-om i radi sa punokrvnim živim bendom. Nešto ranije našli smo ga u još netipičnijem svijetu, kao gosta na albumu “Balkan Zoo” Maria Rašića, basiste benda Goran Bare i Majke, koji je također otvorio novo poglavlje u odnosu na svoje korijene. Na tom njegovom drugom jazz ostvarenju Edo Maajka je pokazao da i on može uvjerljivo plivati u potpuno drugačijem muzičkom svijetu. ”Ton, klapa, akcija”… sjajno!
Radeći na novom albumu, uz ekipu sjajnih instrumentalista (Yogi Lonić, Mario Rašić, Mirsad Dalipi, Toni Starešinić), Edo repuje, a u tonu se provlači sve i svašta.
Jednu od njegovih poruka u broju ”Od sutra” moguće je doživljeti vrlo simbolično. Poput Vladimira i Estragona, koji cijelo vrijeme čekaju Godota u nadi da će im njegov dolazak donijeti svijetlo u život, a Godot se nikada nije ukazao i Vladimir i Estragon govore da će biti na tom mjestu sve dok on ne dođe, sve dobro u životu puno nas očekuje tek – od sutra.
Zato vjerujem da je Edo Maajka uradio veličanstvenu stvar: pomaknuo se, izašao iz kaveza, usudio se promijeniti.
Maajku Godota očekujemo na dva skorašnja nastupa. U Zenici će se pojaviti 14. 4. u okviru fundraising kampanje omladinskog radija Radio Active, uz podršku nekih domaćih snaga, Zlatana Karića & Golden Blow te perspektivnih beatboxera Egzila & Tonbea.
Sljedeći je zakazan za 27. 4. u novom sarajevskom klubu a na oba koncerta s Edom će biti DJ Soul, a ne bend. Znači poznati i stari, dobri Maajka, ali ja jedva čekam priliku za slušanje i gledanje na sceni novog.
Long Live Balkan Zoo.
J.D.
