Buka se po intenzitetu dijeli na malu, normalnu, jaku, vrlo jaku i zaglušujuću buku.
Mala buka je tihi šum ili tihi govor jačine do 50 dB i ona ne smeta organizmu. Normalna, odnosno prirodna ili umjerena buka isto tako nije štetna, a izaziva je srednja jačina govora u granicama od 60 do 65 dB.
Jaku buku stvara galama ili rad motora u granicama između 70 i 80 dB,a vrlo jaku i neprijatnu buku izazivaju krik, vrisak, pucanj, grmljavina i razni strojevi stvarajući jačinu zvuka od 80 do 100 dB. Najvišu razinu, zaglušujuću buku, stvaraju avionski motori, preglasna muzika, pneumatski strojevi i slično, a ona po intenzitetu prelazi 100 dB, te izaziva bol i direktno oštećuje sluh.
U medicini se graničnom vrijednošću smatra buka od 85 decibela – sve preko te vrijednosti već predstavlja opasnost za oštećenje sluha, ako smo joj dugotrajno izloženi, dok granicu bila čini buka između 120 i 130 decibela, što odgovara zvuku koji proizvodi mlazni avion udaljen oko 100 metara.
U našim domovima buka uglavnom iznosi 40-50 decibela, u uredskim prostorijama ona je do 65, a u saobraćaju dostiže 85 decibela. Takva buka, ako smo joj izloženi svakodnevno osam sati, već oštećuje sluh. Što je buka intenzivnija, do oštećenja dolazi za sve kraće vrijeme – 88 decibela, naprimjer, štetno djeluje nakon četiri, a buka od 92 decibela već poslije dva sata.
“Ako ste danima ili godinama izloženi buci, vaš krvni tlak raste. To može prouzrokovati bolesti srca ili srčane udare. Dokazano je da ljudi mogu umrijeti od buke” tvrdnja je stručnjaka zvuka holandskog zdravstvenog vijeća, Freda Woudenberga, koja nije samo senzacionalističko alarmiranje, nego sve više postaje stvarnost velikih gradova.
U paketu s bukom urbani svijet danas ima još jedno specifično ‘onečišćenje’ koje donosi vještačko i intenzivno svjetlo, koje dovodi do poremećaja u prirodnim ciklusima – noći nestaju, a dan postaje neizdrživo dug.
Narušavanje i jasna izmjena dana i noći, kao osnovne odrednice cijelog ekosistema, problem je o kojem se, nažalost, sporadično bavimo. A sva istraživanja pokazuju da umjetna rasvjeta nepovoljno djeluje na ljude – dolazi do poremećaja sna, životnog ritma, a neke studije čak pokazuju i mogućnost hormonalnih poremećaja (posebno vezanih uz hormon melatonin, koji se luči noću dok spavamo), koji mogu uzrokovati razna oboljenja.
Ukratko, nekadašnje prirodno završavanje svih aktivnosti i polazak na počinak s mrakom, te ustajanje i početak aktivnosti sa svanjivanjem u gradovima više ne postoje.
Šteta se događa i životinjskom svijetu, ne samo u blizini već i u sve širem krugu oko metropolisa: noćne životinje više nemaju dovoljno vremena za hranjenje, dnevne životinje nemaju dovoljno vremena za odmor, previše svjetla izaziva dezorijentaciju, gubitak staništa…
Vratimo se muzičkom svijetu. Budući da je sastavni dio svakog velikog rock koncerta i spekakularni light show, konstantno izlaganje enormnoj količini decibela uz blještava svjetla veliko je iskušenje za publiku. Teoretski, svaki dan jedan takav koncert donio bi ozbiljne zdravstvene probleme.
Eto bar jedne dobre strane činjenice da mi ovdje takav siloviti udar na naša čula doživimo možda jednom ili dva puta godišnje.
