Zarjavele trobente. Ili, priča o tome kako je jednog muzičara zauvijek obilježila samo jedna poznata pjesma (a mi uglavnom ni ne znamo da ju je on komponirao) i priča o muzičaru koji danas sanja drugačije muzičke snove.
Poglavlje prvo (kongresna priča)
Rođen je 1958. u Ključu, školovao se u Sanskom Mostu, pa studirao u Sarajevu od 1978. i dilomirao na Mašinskom fakultetu.
Ergo, ne znam koliko ga danas pamte u akademsko-stručnim krugovima, ali meni, u vezi s njim, nikada nisu ishlapljela sjećanja na stihove Želel je da sloni letijo in jo zbudijo, zarjavele trobente svojo glasbo da jo zbudijo. da jo zbudijo.
Dolaskom u Sarajevo te daleke godine, priključio se grupi rokerskih vršnjaka, pa su tamo negdje u ranim 1980-im formirali novovalnu rock grupu Kongres. Vrijeme je da kažem, zove se Adam Subašić, znaju ga po nadimku Cupi i svirao je bubnjeve. Te komponirao za bend.
Kažu, kad se jedna vrata zatvore, otvaraju se druga. U tom predsoblju Kongres je možda mogao otvoriti vrata slave, ali je većini (a današnjoj generaciji rock poklonika pogotovo) ostao posvemašnja nepoznanica.
Nakon što im je 1984. izašao debi-album ”Zarjavele trobente” (Zahrđale trube), na krilima naslovne pjesme i još par aduta (”Zabava”, ”Lavabo”, ”Alisa prodaje zemlju čudesa”), postali su sarajevske uzdanice novovalnog zvuka, onakvog kakav je već par godina odjekivao Zagrebom i Beogradom. Ali, u Sarajevu su se baš tada otvorila dva nova puta – jedan sa Zabranjenim pušenjem i Elvis J. Kurtović & His Meteors, čiji je new primitivs (drugačiji, lokalni odgovor na novi val) preko noći preuzeo dominaciju, a drugi će 1985. započeti Plavi orkestar, kao predvodnik teen popa, i grupa Merlin, kao izdanak ‘popa sa bosanskim šmekom’. U Sarajevu više nije bilo prevelike šanse za Kongres, kojeg načinje odlazak Aljoše Buhe u Crvenu jabuku i mirovanje benda zbog odlaska članova na služenje vojnog roka, pa ga je, na kraju, dokrajčila činjenica da za drugi album nisu imali izdavača.
U tom istom predsoblju, Kongres i Cupi zajedno s njim mogli su se sunovratiti u bezdan potpunog zaborava. Ali im je sudbina otvorila nova vrata.
U naslovnoj pjesmi albuma ”Zarjavele trobente” (koju je komponirao Adam Subašić, a stihove na slovenačkom jeziku napisao Aljoša Buha, zbog fazona, jer je po majci imao slovenačko porijeklo) kao gost-vokal pojavio se Zoran Predin. Ne zbog novog fazona, nego je bio oduševljen pjesmom. U toj mjeri da je na koncertima sa svojom grupom Lačni Franz nastavio izvoditi svoju verziju, da bi je 1995. i snimili na live albumu ”Lačni Franz v živo”. Tako su ‘Trube’ i poslije Kongresa nastavile intenzivan život, a Cupi postao jedan od onih autora koji u opusu ima veliku pjesmu i za najširu publiku nepoznato ime. Znate onu ”Don’t Worry Be Happy”? Svi je pjevuše, a malo ko zna njenog autora.
Poglavlje drugo (roditelje u klupe, djecu za učitelje)
Često roditelji zaborave da su i oni nekad djeca bili / I stigne ih kazna sudbine, koju su i zaslužili / Zamisli školu po našoj želji – u klupama sjede roditelji! / A mi djeca, i krajnje je vrijeme – da im budemo učitelji (stihovi A.Subašić)
Adam Subašić se poslije Kongresa nije vraćao rocku, bar ne u nekom ozbiljnom formatu i sa novim stalnim bendom.
Umjesto toga – uradio je 1989. godine album za djecu ”Slatki snježni voz”.
Sa 14 pjesama i ‘animirajućim’ pričama između njih (u izvedbi članova Top liste nadrealista) – bio je to prvi domaći rock album za djecu, na kojem su pjevale poznate zvijezde!!!
Adam je, kao autor koncepta, urednik, aranžer i tekstopisac, sa koautorima Dubravkom Bibanovićem, Mahmudom Pašom Ferovićem, Davorom Sučićem Sulom i Dadom Džihanom, oko tog projekta okupio nekoliko pjevača. Među njima su bili Mladen Vojičić Tifa, Nele Karajlić, Branko Đurić Đuro, Emir Cerić, glumac Josip Pejaković, Bora Đorđević i Zlaja Ivanišević te su u prepjevu snimili obrade nekih poznatih pjesama poput “Hit the road, Jack”, “Don’t worry, be happy”, “Jambalaya (On the Bayou)” ili “Gimme Hope Jo’anna”.
Samo koji mjesec poslije Adamovog albuma, Vlada Divljan (ex-Idoli) i Gile (ex-Električni orgazam snimili su u beogradskim i novosadskim studijima albume ”Rokenrol za decu” i ”Rokenrol bukvar” na tekstove Ljubivoja Ršumovića, poznatog pjesnika za djecu.
Ali, eto, Cupi je prvi bio.
I opet se sudbina upetljala.
Rat.
Adam Subašić, pjesnik i muzičar, silom prilika je sada ratnik, koji brani svoj grad i domovinu.
Trebale su mu godine, kao svima nama, da dođe k sebi, da se vrati u svoj svijet, u kojem su riječ i nota najvažnije sredstvo njegovog izražavanja.
Poglavlje treće (zemlja od čokolade)
Novi projekat za djecu, mini roman/slikovnicu ”Čokolend – Princeza osmijeh” ostvario je 2009. godine i doživio je dva izdanja u BiH te preveden u Sloveniji.
U književni svijet Adam Subašić ušao je sa zbirkom šaljivih priča ”Nasrudin-hodža i druge priče” te romanima ”Tečaj brzog spavanja” (2012.) i ”Dobri – u potrazi za imenom” (2015.), da bi se ove 2016. godine opet vratio djeci.
Projekat ”Čokolend‘, nastavak onog prethodnog, uključuje istoimenu slikovnicu i CD album ”Muzički čokolend”. Novih 15 pjesama donose četiri prepjeva i obrade iz svjetske rock baštine (The Beatles i Chris Rea), dok su ostale Adamove autorske i pjevaju ih Amir Kazić Leo, Milić Mića Vukašinović, Rizo Ruža, Zlaja Baccardy, Boris Šiber, Ismet Kurtović (ex-Drugi način), Mladen Vojičić Tifa, Zoran Predin, Amra Daka, te djevojčice Lejla Gradinčić i Jasmina Omić uz dječji hor. Aranžmane je napisao i produkciju uradio Damir Arslanagić, dok je snimanje obavljeno u studijima Ars-La, CSI i X u Zagrebu.
Među temama izdvaja se ekološka pjesma ”Da nam Zemlja bude čista”, koju izvode svi pjevači po ‘Band Aid’ modelu.
Svaki dan očekujemo da projekat ugleda svjetlost dana, a nakon njegove promocije očekuje se mini turneja ”Muzički čoko-karavan” po većim gradovima u Bosni i Hercegovini.
Eto, pokazao sam vam: Adamove ‘zarjavele trobente’ nisu zahrđale, dapače sjaje punim sjajem!
Josip Dujmović
