Narodna, folk ili kako vam drago, muzika je nepobitna realnost, svakodnevna pojava i fenomen koji se ne može poricati i koji je zanimljiv, kako po nastanku tako i po svakodnevnoj upotrebi. On je tu kad upalimo radio, kad šetamo gradom, dok pijemo kafu i ludujemo po svadbama i drugim narodnim veseljima, folk odzvanja dok se rade piruete na stolovima restorana i još će sve dok ima čaša da se razbijaju.
Ipak, iako u manjini, ima i onih koji vape za ‘dobrim starim rockom’.
Glas.ba vam donosi intervju s Orhanom Maslom, čovjekom koji je ušao u treću deceniju svog muzičkog života i koji je učinio da grad na Neretvi dobije nešto što će, zasigurno, ostati u amanet svima koji žele voditi brigu o kulturološkom i svakom drugom vaspitanju svoje djece. Govorimo o Rock školi Mostar.
GLAS.BA: Rock škola Mostar je nastala 2012. godine, a sve je počelo kada je grupa iskusnih mostarskih muzičara, koju ste upravo vi okupili, odlučila poduzeti nešto da pokuša oživiti zamrlu rock scenu u gradu na Neretvi. Šta je bio povod?
Maslo: Rock škola Mostar je nastala na moju inicijativu i bitno je napomenuti da sam bio potpomognut organizacijom Musicians Without Borders iz Nizozemske. Škola je započela sa 16 polaznika, 8 mladića i 8 djevojaka iz Mostara, koji su zajedno sa prvim timom predavača otišli na sedmodnevni boravak u Skoplje , gdje smo se pridružili muzičkom kampu Rock škole Mitrovica. Od ovih 16 mladih muzičara smo sastavili 4 bend formacije koji su imali zadatak da obrade po dvije poznate numere i predstave ih na javnom koncertu u gradskom parku Skolka u centru Skoplja. Iskustvo ovih mladih ljudi je bilo odlično i dobar glas se širio brzo među mladim glazbenicima Mostara. Obzirom da se u Mostaru glazbena scena nije sistematski razvijala već nekih 20 godina, potreba za uključivanje mladih u stvaralaštvo moderne muzike je bila više nego očigledna. Svako dijete i svaki čovjek ima pravo na kulturu, i Rock škola je pronašla svoje mjesto u društvu tako što je zadovoljila potrebu mladih kreativaca koji su od tada dobili uvjete za stvaralaštvo i prezentiranje svog rada i djela. Škola je u samom početku imala finansijsku podršku fondacije BOSCH Stiftung iz Berlina, a ubrzo se priključila i Ambasada SAD-a u BiH, kao i kasnije višegodišnji donator škole, Ambasada Kraljevine Norveške u BiH.
GLAS.BA: Koliko sada imate polaznika? Kroz kakve faze prolaze? O čemu uče? Ko su predavači?
Maslo: Ovu godinu smo započeli sa rekordnih 108 polaznika koji pohađaju redovni program škole. Ali, još oko 70 muzičara dolazi koristiti naše prostorije, tj. servise koje škola nudi. Svaku godinu organiziramo i Master Class radionice otvorenog tipa na koje dolazi još 30-50 glazbenika iz Mostara i okoline isključivo za ove prilike. Dakle, mi pričamo o nekom broju od 200 korisnika naših programa na godišnjoj bazi. Interesantno je navesti da nam se zadnjih mjeseci pridružuje i više osoba u srednjoj životnoj dobi koji koriste priliku da ispune svoje snove iz mladosti i nauče osnove muziciranja. Mladi muzičari poslije redovnih prijava, koje su otvorene kroz mjesec august, prolaze kroz audicije koje vrše predavači. Poslije finalne selekcije započinjemo sa redovnom nastavom koja je individualna, grupna i u bend formacijama. Nastava koju škola nudi u punom kapacitetu se sastoji od bubnjeva, bas gitare, gitare, klavijatura, saksofona, vokala, band coach, i nastave audio produkcije. Svaki polaznik dobije priliku surađivati sa svim drugim polaznicima unutar jedne školske godine.
Škola je razvila samostalni program po kojem radimo, međutim, naravno da se program razvio pod uticajem već provjerenih svjetskih programa škola i akademija moderne muzike. Više puta smo radili razmjene studenata, ali isto tako i predavača kako bi nadogradili svoje znanje i iskustvo. Mladi muzičari u Rock školi uče tehnike sviranja, ali isto tako i ono što je još za stepen vrijednije, a to je suradnja. Rekao bih da je to upravo ono što današnjem BH društvu treba u redovnom životu i suživotu. Život je kreiran za timsku igru, a rezultati su uvijek bolji kada se stvaraju zajedno i kada je rezultat sastavljen od različitih ideja i uticaja. Predavači koji su ogromnim dijelom zaslužni za odlično funkcionisanje i pozitivan imidž Rock škole su osobe sa vlastitim muzičkim karijerama. To je upravo ono što smo tražili, da predavači osim smisla za pedagoški pristup ustvari imaju i direktno iskustvo na sceni moderne muzike. Predavači u Rock školi su: Dženan Mujić – bubnjevi i band coach, Nikola Galić – bass gitara, Atilla Aksoj – gitara i band coach, Jelena Milušić – vokal, Marin Bošnjak – audio produkcija. Također imamo i dva mlada asistenta, za bubnjeve Dario Vukoja i gitaru Semin Merzić.
GLAS.ba: Da li je i Mostar pao pod uticaj turbo-folka?
Maslo: Pa, mislim da je nagla popularnost te vrste muzike ušla u svaki grad u regionu, tako da Mostar nije iznimka. Ali, ako se sjetim Mostara u deceniji 2000-ih i danas, vjerujem da je na snazi kontraudar 🙂
GLAS.ba: Koliko ova škola znači za sadašnje i buduće naraštaje?
Maslo: Svima je jasno da je muzika sporedna stvar za sve one koji ne žive od muzike u vidu redovnog posla, a to je 99% ljudi. Ali, muzika je sredstvo koje navodi na razum, koja kulturno uzdiže čovjeka i cijelo društvo. Muzika donosi relaksaciju uma koji onda gleda širu sliku. Naravno, pod muzikom smatram muzičke forme koje su stvarane sa emocijama i vrijednovanjem ,a ne forme koje su stvarane da bi njihov kupac odriješio džep. Postoji i zloupotreba muzike, koja se koristi da se podtakne moral, odnosno nemoral.Mladi ljudi koji pohađaju muzičke programe kao što je naš, su u prilici biti otvoreniji prema društvu u svojim životima sutra, bez obzira čime se budu bavili, upravo iz razloga jer u svojim adolescentskim godinama uče važnost suradnje i kompromisa te samim tim postaju bolji stubovi društva.
GLAS.ba: Dakle, složit ćemo se da je muzika dio odgoja. Smatrate li da upravo od muzičkog pravca/ukusa može zavisiti dalji izbori u životu?
Maslo: Apsolutno da. Svako dijete i svaki čovjek treba da ima pravo na kulturu i samim istraživanjem muzike ljudi upoznaju različita mišljenja i emocije pojedinaca i društva. Ustvari im se dešava jedna vrsta spoznaje. A spoznaja je vrlo bitna i uveliko određuje kvalitetu života.
GLAS.ba: Ti si u muzičkom svijetu više od dvije decenije, ako se ne varam. Radio si s brojnim eminentnim imenima, što domaćim, što svjetskim, zapamtio i neka druga vremena… Kako uporediti ‘onda’ i ‘danas’ u pogledu muzičke scene na našim prostorima?
Maslo: Da, ja sam ustvari zakoračio u treću deceniju rada u muzičkoj industriji, i kao muzičar i kao organizator. Nisam toliko star da imam pravo tvrditi o vremenima prije 1990. godine. Period od 1990. do 1995. skoro pa nije vrijedno ni analizirati osim reći da je u ovom periodu postojala jedna pozitivno luda potreba za muzikom, pa su je neki ipak radili i tako ispoljavali svoje emocije koje su kipile na sve strane. Ali je činjenica da je u regionu muzika bila sistemski uništavana, kao i mnogo drugih stvari. Prof. Nigel Osborne je mene kao talentiranog muzičara pronašao u Dječijem domu 1996. Vrlo brzo sam počeo raditi za njega i asistirati na projektima muzičke terapije sa djecom, odraslima, i mentalno-fizički hendikepiranim osobama po raznim bolnicama, školama i ustanovama u BiH. Paralelno sam gradio vlastitu karijeru i evo do sada imao priliku da obiđem nekih 40 zemalja svijeta. Na svjetskoj sceni je muzika uvijek evoluirala, dok smo mi imali fazu stagnacije od 20-ak godina. Ali uvijek je bilo žara, i uvijek je ponegdje buknula vatra. Ja mislim da stvari idu naprijed, iako sporo. Za brzinu razvoja je zaslužan sistem koji lobisti ulažu u kulturu i zatvaraju oči pred odgovornošću i budućim posljedicama. Ljudi iseljavaju iz zemlje masovno, a vodeći političari još strasnije jašu na idejama koje su nas godinama koštaju života.
GLAS.ba: Za kraj, koji su novi projekti u planu?
Maslo: Trenutno radimo na prevazilaženju finansijskih problema koje imamo. Prioritet nam je da to riješimo, te smo pozvali društvo da malim iznosima pomognu naš rad. Razvili smo PayPal sistem na stranici škole www.mostarrockschool.org Naši planovi su veliki, ali je bitno da je okosnica škole sigurna, a to je nastavni program. Ovu godinu smo uvezali mlade iz 18 BH gradova na muzičkom kampu koji smo realizirali na Jahorini, a uz podršku Ambasade SAD-a u BiH. Dakle, jedan od sljedećih ciljeva je uvezati mlade ih 50 regionanih gradova. Tržište od 22 miliona ljudi koliko ima ovaj region je ključ za razvoj muzike i to treba postići kako znamo i umijemo. Suradnja je neminovna ako želimo naprijed.
Razgovarala: Berina Karić
