Mlada generacija odrasta danas u medijskom okruženju u kojem digitalni umreženi mediji imaju sve veću, centralnu ulogu. Čak i mladi koji nemaju kompjutere i internet vezu kod kuće sudjeluju u zajedničkoj kulturi u kojoj novi društveni mediji, on-line medijska distribucija i digitalna medijska produkacija, postaju svakodnevica među njihovim vršnjacima i u svakodnevnim školskim sadržajima.
Uticaji medijskog okruženja zabrinjavaju kako roditelje, tako i nastavnike u promjenama u kojima novi mediji utiču na kvalitet učenja i pismenosti, kao i na sam proces odrastanja i formiranja u globalnom svijetu.
Sve je veća zabrinutost ne samo zbog toga koliko vremena mladi provode na medijskim grupama već i zbog toga kako oni sami odmjeravaju svoju izloženost različitim medijskim izvorima.
Ove teze dio su uvodnog materijala koji su Centar za balkanske i bliskoistočne studije iz Sarajeva i Taoq Research iz Saudijske Arabije pripremili kao organizatori za cjelodnevni naučni simpozij o temi “Novi mediji i mladi“, koji se održava danas u Sarajevu.
Cilj je da naučnici, medijski stručnjaci i društveno uticajne osobe iz različitih disciplina, u diskusiji o uticaju novih medija na mlade ljude u Bosni i Hercegovini i na Bliskom istoku, razgovaraju između ostalog o ulozi društvenih medija u ‘identifikaciji identiteta’ mladih ljudi, njihovom ponašanju i društvenom angažmanu te da definiraju prednosti i mane novih medija na društevni napredak mladih, obrazovanje i sudjelovanje u zajednici.
Mediji, društvene mreže, danas imaju veoma važnu ulogu širom svijeta, naglašavaju organizatori.
Pojedincima omogućavaju izražavanje korištenjem blogova, web stranica, videoporuka, postavljanjem fotografija i ostalih sadržaja koje generišu korisnici.
Društvene mreže, web stranice i komunikacija putem mobilnih telefona imaju dvojnu funkciju: postali su kanal za plasiranje informacija, ali i javna pozornica na kojoj mladi ljudi izražavaju i razmjenjuju ideje te se bave društvenim pitanjima.
Novi mediji imaju danas veoma važnu ulogu u našim životima. Omogućili su veću i bržu komunikaciju jer su moćno sredstvo za učenje, dijeljenje znanja i iskustva, komunikaciju, biznis. Jaka je veza između društvenih mreža i mladih jer omogućava brze odgovore i iziskuje kompjuterske vještine, rekao je jedan od uvodničara na simpoziju Abdulkader Alfantookh iz Saudijske Arabije, šef za strateška istraživanja u Saudijskom centru za istraživanje i marketing.
Novi mediji se moraju iskusiti, ali se mora raditi na medijskoj pismenosti, mladi su medijski-tehnički pismeniji od roditelja, ali ranjiviji, asocijalniji, više usamljeni. Novi mediji ne mogu biti cilj naših života već treba da budu sredstvo, teze su druge uvodničarke na simpoziju Fahire Fejzić-Čengić, rukovoditeljice Odsjeka za novinarstvo i komunikacijske studije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Kako ističe, mlade treba poučiti pravilu connecta i disconnecta, moguća je ovisnost i od interneta i veoma je važno odvojiti privatni i javni diskurs te usmjeriti mlade da im nove tehnologije posluže u prosocijalne svrhe.
Roditelji i školski sistem treba da usmjeravaju na ono što vodi u pozitivnu ulogu društvenih medija, zaključak je Adnana Husića, pomoćnika ministra civilnih poslova Bosne i Hercegovine, koji se također obratio učesnicima skupa.
U izlaganjima Williama Lawtona iz Londona, direktora Centra za istraživanje EuroMENA i Gorana Milića, novinarskog barda iz regiona, koji su također učesnici simpozija, fokus je bio na interakciji starih i novih medija i na pitanju moraju li i šta tradicionalni mediji učiniti da se prilagode novim trendovima.
Većina velikih medijskih organizacija se prilagođava, kazao je Lawton navodeći primjer BBC-a koji značajan dio vijesti i udarnih priča objavljuje preko whatsappa.
Milić je između ostalog kazao da javnost zna različito percipirati iste novinare u ovisnosti od toga u kojem mediju rade.
Za to je naveo primjer novinara iz Hrvatske koji je, radeći u tradicionalnim medijima, bio gotovo anoniman, ali kad je pokrenuo jedan od danas čitanijih web portala, odjednom postao poznat svima. Milić je naveo i obrnuti primjer urednika iz BiH o čijem se imenu i sedmičniku uvijek znalo i govorilo dok je izlazio u tradicionalnoj, štampanoj formi, a kad je prešao na on-line izdanje, to je gotovo prestalo.
(FENA)
