Jedan od najzgodnijih glumaca današnjice Colin Farrell, objašnjava kako je u roditeljstvu iskusio najgore trenutke u životu, ali koliko se i najmanje pobjede slave.
Colin je prvog sina dobio prije 13 godina, a dječak je rođen sa Angelmanovim sindromom. To je rijedak genetski poremećaj koji karakteristiše teška mentalna retardacija, neuromišićna abnormalnost, ali i napadi, poremećaji sna i tikovi.
„Mi dijelimo i najmanje pobjede, prve riječi u šetoj ili sedmoj godini, mogućnost da sam jede u devetnaestoj i sam kontroliše napade. Kada je James napravio prve korake u četvrtoj godini, skoro sam se slomio na pola“, rekao je slavni glumac.
Na javno priznanje da mu je sin bolestan (dječak je tada imao 4 godine), inspirirale su ga paraolimpijske igre.
Glumac koji je nekada slovio za lošeg momka iz Hollywooda, frajera koji obožava lude zabave i sklon je porocima, od kada je postao otac živi zdravije i mirnije, ali u jednom od intervjua je izjavio kako ne vjeruje da djeca promijene ljude.
„Sin mi je obogatio život i ne želim umanjiti poteškoće koje prolaze mnoge porodice kao što su strah, bol, zapanjenost, frustracije. Ali, zapravo ne mislim da te roditeljstvo promijeni. Ja sam donio čvrstu odluku, da se ne mijenjam“.
Na insistiranje novinara da ne poznaje ljude koji bi rekli nešto slično, Colin je dodao:
„Moja odluka ne mijenja tvoj život, ali je možeš iskoristit kao stepenicu za promjenu. Tri godine nakon što sam postao tata, razmišljao sam zašto sam ja toliko j***n i tada odlučio, da to što sam postao otac ne smije mene promijeniti. Nakon toga sam se jednostavno prepustio, bio sam cool tata i nisam imao sina već druga“.
Na pitanje, ima li strahove od kada je postao otac, glumac odgovara:
„Svijet je oduvijek bio opasno mjesto, ali mi živimo u sigurnom okruženju. Strah je nevjerovatno jaka sila i da ne bi dozvolio da postane destruktivan, moraš ga prihvatiti i ne dozvoliti da dominira tvojim životom. Ja ću dati sve od sebe da zaštitim svog sina. Imam kuću u Los Angelesu i stan u Dublinu koji rentam. Tamo sam nažalost samo tri puta godišnje i barem jednom nastojim poveti i sina, da bi čuo sjajan irski akcenat od nekoga drugog, a ne samo od mene. To mom životu daje neophodan balans, jer to odakle sam mi je veoma važno“, dodaje na kraju glumac.
