Nije bez razloga u vrlo rasprostranjenim anglo-germanskim jezicima nedjelja nazvana Sunday i Sonntag – sunčani dan. Budući da nedjeljom upravlja Sunce, vjerovalo se da je to sveti dan, dan radosti, pobožnosti, slobodnih aktivnosti, sreće i odmora.
Zbog toga se, između ostalog, nedjelja smatrala najprikladnijim danom za sadnju, a svakako za pobožnost i vjenčanja.
Vjeruje se da je tog dana Bog stvorio sedam sfera, sedam planeta, sedam zemalja, sedam mora, sedam ljudskih članova i sedam dana u nedjelji.
Osobe rođene u nedjelju smatraju se djecom radosti i sreće. Za njih se govorilo da mogu vidjeti i spoznati ono što drugi ne uspjevaju. Govorilo se da ni jedan započeti posao nije smio preko nedjelje ostati nedovršen, ali za redovni rad u nedjelju vjerovalo se da donosi tešku nemaštinu i nesreću.
Također se smatralo da je nedjeljom nesretno:
• mijenjati poslove,
• praviti dugoročne planove,
• obrezivati drveće (jer će se osušiti),
• stavljati novu posteljinu na krevete,
• sjeći kosu ili nokte,
• tugovati i plakati.
Onaj tko bi se razbolio u nedjelju vjerovalo se da će dugo bolovati. Iz istog se razloga rekonvalescentima zabranjivalo da u nedjelju napuste bolesnički krevet ili bolnicu, a vjerovalo se da odjeći koja je sašivena u nedjelju prijeti udar munje ili teška bolest.
Žito i voće osoba koje nisu nikada radile nedjeljom, navodno je bilo zaštićeno od ptica, nevremena i parazita.
Vjerovalo se da je nedjeljom sretno:
• kihati (ako kišete u nedjelju prije doručka, bit ćete zauvijek zaljubljeni!),
• roditi se,
• vjenčati se,
• pridići se prvi put nakon bolesti, ali ne napuštati bolesnički krevet,
• krenuti na more ili na duže putovanje…
(Ahmed Bosnić ”Knjige tajni”)
