Nova imena region-scene: Jimi & The Garage band

Pop-rock autor i gitarista koji je u razdoblju dužem od trideset godina radio sa zanimljivim bendovima i onda napokon dočekao – svoj prvi samostalni album.

Splitski gitarista Saša Jimi Kesić započeo je karijeru početkom osamdesetih godina kao osnivač splitske grupe Tužne uši. Svirali su diljem bivše države, a najveći su uspjeh doživjeli 1987. kao finalisti festivala “Omladina” u Subotici.

Ubrzo po raspadu banda, Jimi je pokušao nastaviti sa Stigmatom tamo gdje su Tužne uši stale, ali ta priča nije dugo potrajala.

Puno kasnije, u poratnim godinama ga ‘otkrivamo’ kao gitaristu u pop-punk bendu Fon Biskich & Narodno blago, koja se okupila u ljeto 2006. – poslije punih 25 godina pauze. Taj sastav je pokrenuo Marinko Biškić (s kojim je u originalnom Narodnom blagu iz ranih ’80-ih svirao Neno Belan), a kada im je 2009. izašao prvi album ”Fon Biskich & Narodno blago”, Marinko je postao jedan od rekordera, koji je skoro tri decenije čekao na svoj debitantski album.

Sličnu (diskogarfsku) sudbinu imao je i Saša Kesić. Već spomenuti svoj prvi sastav Tužne uši je osnovao 1982. godine, imali su desetak vlastitih pjesama (”Bijeg”, ”Hod kroz maglu”, ”Neka gore vatre”, ”Obale”…), ali album nikada nisu objavili.

Napokon, prije godinu dana, Jimi Kesić je odlučio započeti i sa samostalnim autorskim radom.

Materijal koji je objavljen u ljeto 2016. kao duplo izdanje ”Kamera za snove/ Narcisi i zlatousti” pod etiketom Dallas Recordsa nastao je u periodu od 2014. do početka 2016. godine u kućnom studiju ”Garage band” uz korištenje samplova iz ‘JamPack’ (otuda, uz ime gitariste i autora dodatak The Garage Band, iako je riječ o solo projektu).

Sa izdanja, stilski označenog kao indie pop, izdvojio se singl ”Utišala si vrijeme” koji je dobio i svoju video verziju! Pjesma je nastala u vrlo zanimljivoj suradnji sa splitskom fotografkinjom Jagodom Mihanović, koja je zaslužna za vizualni identitet albuma i tekst koji je nastao u posebnom periodu njena života.

Pjesma je nastala u vrijeme intezivnog dopisivanja sa meni dragim muškarcem, udaljenim kilometrima…Nekad je to bilo pismo, nekad pjesma, ovisno o raspoloženju…On ima problem sa spavanjem. Muče ga nesanica i ružni snovi. Zaspe u ranim večernjim satima i onda je skoro cijelu noć budan. Uspavljujem ga bajkama i dok on spava, ja “stražarim”, igram se čarobnice koja mu snove smiruje bojama, uljepšavam ih i obećavam neke lijepe dane u budućnosti. Kad ja zaspim, mijenjamo uloge: on pije prvu kavu uz moje riječi i stihove i bdije nad mojim snom, opisuje ovu pjesmu Jagoda Mihanović.

Poslušajte i pogledajte ovaj broj…