Adisa Zvekić, Wadada

Adisa Zvekić aka Diamusk: Wadada

Recenzije Show Time

Datum izdanja: april/travanj 2016.
Izdavač: Fjord Sound Records
Žanr: alter pop, reggae, dub
Ocjena: 5

Adisa Zvekić aka Diamusk

Sa nekoliko mjeseci kašnjenja (samo zbog razloga jer naš portal u to vrijeme nije bio online) predstavljamo album ”Wadada”, prvo solo izdanje Adise Zvekić, odnosno njenog novog muzičkog projekta Diamusk.

U uvodnoj priči moram se sjetiti prvih ratnih mjeseci u BiH, tamo negdje u ljeto 1992., kada se grupa golobradih momčića i jedan sitni dražesni djevojčurak pojaviše s molbom da ih čujem. Rekoše da imaju svoje melodije i tekstove. Repali su bez podloge, improvizirali, a ona povremeno pjevala, i anđeoskim i istovremeno energičnim glasom. Bio sam u šoku. Zlatom bih danas platio poduži video snimak koji smo tad uradili.

Srećom, sudbina je učinila bolju stvar: oni su ubrzo, bez bilo čije pomoći, baš u najkošmarnijim godinama, pokazali ono što je lako bilo naslutiti – da su jedinstveni.

U toj ratnoj Zenici, na izmaku ’93., nastalo je Gluho doba, isključivo vokalni hip hop kolektiv, čiju osnovu su činili sestra i brat Adisa i Adis Zvekić te Almir Hasanbegović i Alan Hajduk, a nazvali su se Gluho doba zbog ratnog okruženja i beznađa, ali i kao duhoviti opis situacije u kojoj su mogli nastupati samo na ulicama grada u kojem je rijetko bilo struje. Pa ih lokalnim herojima učini prvi snimljeni broj, obrada kultne sevdah teme ”Emina”.

Početkom 1995. promijenili su način izražavanja, dodajući prve instrumente, a zajedno s tim i naziv grupe u Gluho Doba Against Def Age (G.D.A.D.A.). Osam godina poslije udružili su se s bivšim članovima sarajevske grupe Ornamenti, Branom Jakubovićem i Vedranom Mujagićem, pa nastade Dubioza kolektiv, čiji će istoimeni album u proljeće 2004. označiti početak jedne velike priče. Između ostalog i one o strpljenju, predanosti, vjeri u sebe…

Adisa Zvekić

Uvod je bio nužan da pojasni temelje prvog solo rada Adise Zvekić, jer se sve ovo, kao i ono što će slijediti, čuje u svakoj njenoj pjesmi.

Adisa je 2008. napustila Dubiozu kolektiv. Nije joj bilo jednostavno tumarati od grada do grada (u ekstremno lošim higijenskim prilikama u kombiju, u kojem žena teško opstaje u društvu osmorice poludivljih muškaraca, kako je jednom objasnio njezin brat), a poželjela je, u isto vrijeme, otkriti neki svoj izraz. Preselila je u Graz i priključila se bendu La Cherga, mješovitog sastava članova iz Hrvatske, Makedonije i Jamajke. Snimiše zajedno album ”Revolve” (2011), pa se pjevačica opet pokrenula. Još dalje, na sjever.

U Norvešku je preselila 2013., zasnovala obitelj i sa suprugom Aldinom Hasanovićem počela raditi na projektu Diamusk. Rezultat je solo album ”Wadada”, čiji naziv nimalo nije slučajan – to je riječ za ljubav na etiopskom jeziku. Koliko samo metafore: Etiopija je simbol izbjeglištva i Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po vjeri i jeziku – tu se govori oko 90 jezika (!) – a njezin posljednji monarh, car Haile Selassie, bio je inspiracija za nastanak rastafarijanizma na Jamajci, koji je filozofski vodič reggae muzike, temeljnog zvuka koji identificira i Adisu. Također, nije slučajno da je album ”Wadada” nastajao u ‘ Childroom studiju’, dječjoj sobi u domu Adise i Aldina.

Adisa je uradila sve svoje dionice tekstova, pokoju temu i ritam, sudjelovala u aranžmanima, a sve ostalo djelo je njezina supruga, da bi u završnoj fazi pjesme masterizirao Đani Pervan.

Šta smo dobili?

Ukupno 10 brojeva sa reggae bojom, tek ponekom minimalnom naznakom prepoznatljivog Balkan beata, bogatu produkciju modernog alter-popa i Adisin sveprisutni snagom ispunjeni glas. Nije više tako neobuzdan kao iz razdoblja Dubioze, ne iskaču više intenzivne solo dionice, sve je nekako suzdržanije, toplije, sa energijom koja tek tinja na pravim mjestima.

Od muzički maštovito složene naslovne teme, preko brojeva ”Brother”, ”Mother Earth” i malo nabrijanijih ”Fight” te ”The Screen” (u kojoj gostuje brat, Adis Zvekić), pa do ”No More War”, možda najemotivnijeg trenutku albuma u svakom pogledu – ja, jednostavno, nisam našao slab trenutak ove iskreno izražene ”Ljubavi”.

Znam, obaveza kritičara je biti objektivan. Ovdje ću si dati za pravo da budem subjektivan i albumu dodijeliti peticu. Objektivno.

 

Diamusk – “Wadada” – 1. Brotherhood ; 2. Closer ; 3. Fight ; 4. Mother Earth ; 5. Night Bird’s Song ; 6. No More War ; 7. Resque ; 8. The Screen feat. Adis Zvekić ; 9. Wadada ; 10. We Gotta Move

J. Dujmović (ko spava, nije budan)