Piše: Mediha Selimović Sredinom ’60-tih godina kroz naselja su prolazili prodavci voća i povrća sa konjem i dva sepeta. Zavisno od sezone, prodavci su u svojim sepetima držali jabuke, kruške, šljive i trešnje… te su, hodajući polako pored konja, zastajkivali na ulazima u dvorišta naših kuća i uzvikivali: – Prodajem kruške, jabuke… friške jerbasme, […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Bilo je to jedno ljetovanje od prije 15-tak godina. Tučepi, gužvara i peškir na peškiru ispod guste hladovine. Ljudi zalegli k’o sardine u dozi. Halid, srednjovječni Sarajlija, stenje naglas, govoreći: – Jeboooo maaaajku, da me neko u Saraj’vu natjera da ‘vako ležim na kamenju cijeli dan i slušam ovu halabuku đe […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Prvi i poslednji muzički instrument koji sam dobila od svojih roditelja bila je usna harmonika. Zbog nekontrolisanog puhanja u nju, bez ikakvog smisla i sluha, otuđili su mi je vjerovatno radi zaštite njihovog vlastitog slušnog aparata. U kući, u kojoj muzički odgoj djece započne sa usnom harmonikom, teško izraste klavir ili violina. […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Nikada nisam imala kućnog ljubimca. Lažem. Imala sam jednog kućnog ljubimca ali nije bio životinja. Mislim, nije bio tog roda. No, nećemo o tome. Dakle, klasičnog kućnog ljubimca u obliku psa, mačke, hrčka ili ptice nisam imala. Kad sam bila mala ujeo me pas po imenu Beli. Ne znam zašto. Zaigrano sam […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Kad sam rađala svoje dijete, ni slutiti nisam mogla da će mi odrastati u ratu. Osam godina po njenom rođenju, dočekale smo njen rođendan, bez struje, bez vode, bez mira i bez hrane. Živjeli smo u pravom ratnom vihoru i nismo imali ništa, baš ništa osim života i želje za njim. Osvanulo […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Hladna je zima bila one 1995. godine. Iz Zenice se do Zagreba putovalo tačno 24 sata. Autobusom, koji bi rijetke putnike koji su se domogli tranzitne vize kroz Hrvatsku, vozio preko razrušene zemlje Bosne do belog grada – Zagreba. Tri i po godine bez struje, veoma često bez vode, sa mekinjama […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Na dan majčinog odlaska imala sam nepunih 16 godina. Kad me posljednji put pogledala u onom nekom hropcu, nerazgovijetno mrmljajući, osjetila sam da je to TO. To nešto što je četiri duge godine visilo u zraku, živjelo sa nama, nadgledalo nas i kontrolisalo. To, nešto čega se, kad je konačno pokucalo […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Svake godine, kad Beč zasija svojim predbožićnim sjajem, meni se u glavu nastani kompletna Brodska cesta. Ulica u kojoj sam odrastala, a koja je sredinom sedamdesetih godina preimenovana u ulicu 12. aprila. Nije tamo bilo ni približno ovakvog sjaja. Tek pokoja okićena jelka, ukrašeni prozori, vanilice, zasađena božićna pšenica kao simbol plodnosti, […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Piljim u rernu. Sylvia Plath je u rernu ubacila glavu, a ja šareni burek. Čekajući da porumeni razmišljam kako ja nisam izabrala svoj život. On je izabrao mene. Ja sam samo pokušala da od njega napravim najbolje što mogu, raspolažući sredstvima i mogućnostima koje mi je određeni trenutak nudio. Kad malo […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Moja nena Đuma je pored mnogo djece, ostala da živi sama u svom kućerku nadomak Ljubinja. Mnogo djece nije nikakva garancija da starost nećeš dočekati sam i napušten. Baš kao pseto što ostane samo, prepušteno na milost i nemilost jačih i moćnijih od sebe. A star, bolestan i potrošen insan je […]
Nastavi čitati