Kapitalno djelo “Antologija i Monografija umjetnika Bosne i Hercegovine u dijaspori – Svjetionik”, koju je priredio Mišo Marić, mostarski pjesnik također u dijaspori, predstavljena je na Sajmu knjiga u sarajevskoj Skenderiji.
Najveći grijeh kojeg novinar ili urednik mogu počiniti jeste prepisivati tuđi naslov. Ali, za ovu temu boljega je nemoguće smisliti , pa smo ga (nadamo se, zadnji put ikada) morali preuzeti od portala tačno.net i autora Hamice Ramića.
Mišo Marić je u knjizi predstavio 36 bh. stvaralaca, umjetnika, književnika, naučnika i intelektualaca iz BiH, koji trenutno žive ili su živjeli (i preminuli) u dijaspori.
Već kada pogledate popis osoba, umnih i estetskih veličina ove zemlje, jasno je da to nije samo ‘odrađeni posao’, već ‘prema Bogu i narodu’ savjesno i pošteno napisan spomenik onima koje, uglavnom, ne nalazimo na naslovnicama štampe niti u udarnim terminima televizijskih programa, a svakoj zemlji bi morali značiti neizmjerno puno.
Većina su godinama bili daleko od očiju i srca, poput priređivača knjige, a kada bi nas neki od njih zauvijek napustio, ispratili bismo ga samo kratkim ‘in memoriamom’, već za dan-dva zaboravljenim.
O značaju ovog izdavačkog poduhvata u predgovoru je zapisao publicista Dževad Tašić iz Osla:
”Nas u Bosni i Hercegovini i nas Bosance i Hercegovce izvan domovine ne razdvajaju samo po nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj pripadnosti. Nas bukvalno razdvajaju daljine. To je možda najjasnija podjela među nama i opet, kao i sve druge bosanskohercegovačke podjele, nepotrebna i besmislena. Politike raznošenja zla, koje su Bosnu i Hercegovinu gurnule u stravično krvoproliće i ljudi koji su naumili da “stvari dotjeraju do kraja”, čine sve da udaljavanje ljudi učine trajnim stanjem, a sudbina nas, koji u Bosni fizički nismo, bila bi jednaka onoj: “koga nema bez njega se može”.To, naravno, nije bez smisla, jer što je više zavade i mržnje, što je više vododijelnica među ljudima, to je manje Bosne i Hercegovine. Bez desetina i stotina hiljada onih koji su, uglavnom ne svojom voljom, morali da je napuste još je Bosne manje.Ne smijemo na to pristati. Bosna i Hercegovina nema pravo na takvu istorijsku pogrešku. Njeni ljudi i vrijednosti koje stvaraju od Novog Zelanda do Južne i Sjeverne Amerike, od Velike Britanije i Skandinavije do juga Afrike, jednako su njene vrijednosti i to su njeni ljudi, kao što su njeni i ljudi i vrijednosti koje oni stvaraju u Bosni i Hercegovini.”
Spomenimo da je sjajni i metaforično efektni omot antologije dizajnirao Dragan S. Stefanović, još jedan naš umjetnik u dijaspori, koji je rock publici poznat kao kreator logotipa Bijelog dugmeta i omota njihovih LP albuma (od kojih je kreacija za prvi ”Kad bi’ bio bijelo dugme” uvrštena među 100 najboljih covera u svijetu).
Monografiju su podržali Svjetski savez dijaspore sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH te brojni autori.
Izdavač je IK “Rabic”.
SVJETIONICI predstavljaju sljedeće za BiH vrijedne ljude: Midhat Ajanović Ajan, Mustafa Cico Arnautović, Vasvija Dedić-Bačevac, Rifet Bahtijaragić, Meho Baraković, Ismet Bekrić, Mersad Berber, Munib Delalić, Braco Dimitrijević, Emir Dragulj, Aleksandar Saša Hemon, Numan Huseinbegović, Predrag Peđa Finci, Radmila Jovandić-Đapić, Enes Kišević, Mirko Kovač, Milenko Mišo Marić, Predrag Peđa Matvejević, Ismar Mujezinović, Enes Mundžić, Virgilije Virgil Nevjestić, Safeta Obhođaš, Josip Osti, Danilo Pravica, Sonja Sonya Radan, Ivica Vanja Rorić, Idriz Saltagić, Bekim Sejranović, Goran Simić, Tihomir Cuco Stajčić, Jasna Šamić, Halil Tikveša, Stevan Tontić, Duško Trifunović, Pero Zubac, Antonije Nino Žalica
