Prije skoro četerdeset godina, dok je old school punk doživljavao kliničku smrt i dok su se Sex Pistolsi raspadali i nosili sa tragičnim gubitkom svog basiste Sid Viciousa, iz Velike Britanije su zagalamila četvorica mladića koji su svim punkerima i rockerima bili poznati kao The Clash.
Nakon dva objavljena albuma, ”The Clash” (1977) i ”Give ’em Enough Rope” (1978), bend je 14. decembra ’79. objavio i svoj treći studij
ski album “London Calling”.
Ne samo da je u pitanju vrhunski album sa odličnim pjesama, nego je i cover art doživio kultni status skoro instantno.
Danas sigurno ne postoji rocker ni punker (a ni metalac) koji neće prepoznati famoznu sliku na kojoj basista benda, Paul Simonon, iz sve snage razbija svoju gitaru. Taj potez je, još tada, bez interneta i društvenih mreža, za nevjerovatno kratko vrijeme ostavio trag na svima, pa čak i na generacije koje su došle nakon izlaska tog albuma.
Priča vezana za ‘’London Calling’’ i njegovo nastajanje je fascinatna, a samo snimanje u najmanju ruku bilo je bizarno, kako su tvrdili članovi The Clasha. Naime, producent Guy Stevens je tokom snimanja ploče pravio apslutni haos u studiju tako što je bacao namještaj, instrumente i sve ostale stvari koje su mu došle pod ruku. Tvrdio je tada da je, zapravo, time potaknuo bend da sviraju u rock n’ roll atmosferi, što brže ali i preciznije.
Nekada kasnije, pjevač i ritam gitarista Joe Strummer je priznao kako su se u tom trenutku bojali za život i da ne nastradaju u ekcesima koje je njihov producent izbacivao.
Ono što ‘’London Calling’’ čini toliko interesantim, pored svih drugih razloga, je i činjenica u tome da je iza svake pjesme postajala posebna priča i da su pisane najviše iz ličnih iskustava članova benda te aktuelnih situacija tada u Britaniji i svijetu.
Nakon što je album objavljen, bend biva ozbiljno shvaćen po prvi put u svojoj muzičkoj karijeri. Do tada su bili izloženi strogim kritikama, kao što je i ona poznata da su bend koji ne treba izlaziti iz garaže za vježbanje.
Međutim, The Clash je sada jasno dao do znanja da s njima nema šale. Od socijalnih tekstova kao što su ”London Calling”, ”Spanish Bombs”, ”Lost In The Supermarket” do pjesama sa ljubavnom tematikom kao ”Train In Vain” i ”Lovers Rock”, album je zasigurno ušao u historiju rock n’ rolla i tu će sigurno ostati, kao djelo koje u najmanju ruku daje veliki omaž rock n’ roll buntovništvu i duboko zalazi u historiju, politiku i mitove, I sve sa njega čini jednu, široku i prostranu priču.
U čast tog izdanja, u Muzeju Londona, otvorena je izložba nazvana po albumu i sigurno je da nakon četerdeset godina ‘’London Calling’’ zauzima posebno mjesto u srcima svih Britanaca i svih rockera, punkera a i metalaca cijelog svijeta.
K. Piljević
