Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Bad Seed
Žanr: ambient, electronic
Naša ocjena: 4.5
Recenzirao: Aldin Šehić
U popularnoj muzici ne tražimo često pozadinu priče koju čujemo. Ne zanima nas, ona nije bitna za trenutni doživljaj muzike ili teksta, bitan nam je prvi dojam, da li nam se dopada ili ne.
Ponuda muzike liči na profilne slike na “Tinderu”, oslušnemo i u prvih par sekundi ili palcem mahnemo desno i pjesma ostaje u okeanu pozitivnih doživljaja, čeka naredne palce i tako ima šansu da istrči maraton kvantiteta i ostane kvalitetan dio zaostavštine koju zovemo muzika ili palcem mahnemo lijevo i pjesma pada u ambis okeana megabajta čekajući nekog drugog da je možda podobnije posluša, nađe bekgraund, kontekst u kojem je stvarana, nađe joj neko kvalitetno lice i tako je vrati na maratonsku stazu.
Allan Moore kaže da je primarni način selekcije popularne muzike identifikacija sa rečenim i odsviranim, odnosno da mi u rečenom, otpjevanom, odsviranom (ili semplovanom) prvo tražimo sebe. Tražimo ono šta mi mislimo, šta radimo i kako radimo.
Onda slušamo da li je to rečeno kako bi i mi rekli, sa koje strane je gledano na ono što nas zanima i da li je interpretirano onako kako bismo i mi. Slušamo koliko nam je jasno, koliko nam vokabular dozvoljava da razumijemo i koliku maštu imamo da nam razvija misao. Tako imamo one koje nalaze zadovoljštinu na Rundekovo “Ti si premlada a ja sam prestar za čekanje…” i one koje vole to, kako kaže jedan Kemal, “tek, tek, tek ti je šesnest godina”, dakle u skladu sa intelektualnim dosezima. U suštini svi patimo od istog – hoćemo nešto mlado.
Postoje i jezičke barijere. ‘’She’s only 18’’ od Red Hot Chilli Peppers priča o istom kao i Rundek i Malovčić. Ako dopustimo sebi da nam jezička barijera ne bude problem (govorimo o obrazovanju ili čisto korištenju raznih translate tehnologija), onda imamo puno veću slike iste ideje. U tom kontekstu možemo poslušati novi album Nick Cavea.
Ghosteen songs je intimna priča o najvećoj tragediji jednog čovjeka – smrti vlastitog djeteta. Nickov sin Arthur je umro 2015. godine i ta je tragedija promijenila život ovog pritajenog i introvertnog umjetnika. Rijetki među nama mogu da zamisle i shvate koliko takva nesreća može da utiče na čovjeka i kako može da se objasni nemilosrdni svijet i naša pozicija u njemu. Nedavno je Nick pokrenuo blog i objavio status da fanovi slobodno mogu javno postavljati pitanja i da će im odgovarati. Čudan korak, budući da je svoj intimni život skrivao godinama, bježeći od štampe i publiciteta.
Ovo nije prvi album od Arthurove smrti. Prije dvije godine izašao je ‘’Skeleton Tree’’, ali na njemu su bile pjesme nastale prije tragedije. Ovaj je u potpunosti stvaran i vezan za Arthurovu smrt.
Ghosteen je ispovijed, traženje utočišta i mira, oprosta, vanmaterijalnog objašnjenja ljudske nesreće. Nick ne jadikuje niti napominje na fortunae rota, bezizlazni modus operandi naših života. On u svome kolu (nesreće) traži mir, svjestan da ništa u materijalnom ne može promijeniti – “I left you to sleep like a ghost” (iz pjesme ‘’Holywood’’). U međuvremenu ovaj svijet je napustio i Conway Savage, član The Bad Seedsa od 1990., dajući još jednu premisu za kontekstalni doživljaj Ghosteena.
Album je podijeljen u dva dijela, prvi je nazvan “djeca”, drugi “njihovi roditelji”, postavljajući pogled na nesretnu događaj iz dva ugla.
Album je uglavnom zvučna kulisa za Nickovu poeziju, nekad pjevanu nekad recitativnu. Kulisa je bez repetativnih paterna, udaraljki nema (osim nekoliko semplova u drugom dijelu), sve plovi u sintisajzerskim izmjenama akorda sa nešto akustičkih instrumenata, pliva u reverbima i dilejima i pravi savršenu atmosferu za stihove. Nickova poezija je lagana i duboka. Dubinu dobija alegorički, priča bajkovito o nadnaravnom, bacajući slušaoca u svijet mašte i vraća ga u realnost refrenima, ne dopuštajući da previše ode od pop izraza. “Bright horses” je takvo putovanje. Možemo uživati u njemu, kontemplirati između stihova, osjetiti lijepo rečenu gorčinu i vidjeti gorke slike ljepote u nematerijalnom svijetu – “Oh my baby is coming home now in 5:30 train”.
Neću puno da pričam o sadržaju. Pričati naširoko o recimo “Holywood”, posljednjoj numeri, bila bi metafizička analiza. Tu možemo čuti potresnu boju Nickovog glasa nošenog emocijom – “…everybody losses someone…” . Završetak pjesme sa potresnom pričom o majci koja je izgubila dijete – i strpljivo čeka unutrašnji mir – daje svijetlo rješenje užasne priče. “I’m just waiting now for peace to come”. I tako, poslije svake pjesme ostavlja utisak optimizma, dopuštajući nam da vidimo svjetlo u nama i u njemu.
Ghosteen dakle daje pravi doživljaj tek kada je stavite u kontekst. Komentari i ocjene glavnih recenzenata uglavnom daju ocjene između 4,5 i 5. Rolling Stones ga je označio kao remek djelo melahonije.
Možete ga poslušati na streaming platformama i preporučujemo pažljivo slušanje kompletnog albuma.
Pjesme: Part One – 1 Spinning Song, 2 Bright Horses, 3 Waiting for You, 4 Night Raid, 5 Sun Forest, 6 Galleon Ship, 7 Ghosteen Speaks, 8 Leviathan; Part Two – 1 Ghosteen, 2 Fireflies, 3 Hollywood
