Prije ravno 30 godina, 17. oktobra 1989., grupa Prljavo kazalište izvela je koncert na Trgu Republike u Zagrebu, pred približno 250.000 ljudi, što je ga je činilo najvećim rock događajem u tadašnjoj Jugoslaviji.
Bila je to završnica turneje kojom je promoviran šesti studijski album “Zaustavite zemlju” (1988.) sa nizom mega-uspješnih balada po kojima je Kazalište postalo prepoznatljivo – ”Moj bijeli labude”, ”449 (svaki put kad odlaziš”, ”Bježi ptico od mene” i jedna koja se izdvojila, ”… Mojoj majci”, koju je Jasenko Houra napisao nakon smrti svoje majke Ružice, a pjesma je kasnije, po stihovima ‘zaspala je zadnja ruža hrvatska‘, kolokvijalno i nazvana ”Ruža hrvatska”.
Prljavo kazalište je prije dvije godine napunilo punih 40 od osnivanja, a ove se navršilo i toliko godina od njihovog debitantskog eponimnog albuma s punkerski obojenim pjesmama “Sretno dijete”, “Subotom uveče”, “Ja sam mladić u najboljim godinama”…
Postavši u kasnijoj fazi mainstream rock bend, popularni Prljavci su snimili niz evergreen balada (Ma kog’ me Boga za tebe pitaju, Oprostio mi Bog (mogla bi i ti), Zbogom dame zbogom prijatelji, Tu noć kad si se udavala, Ptivo malena, S vremena na vrijeme), pjesme ”koje su ostale dio naših osobnih ljubavi i boli, proslava i tugovanja”, kako stoji u obrazloženju odluke o dodjeli Povelje Republike Hrvatske zagrebačkoj rock grupi.
Naime, prije dva dana je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević uručila odlikovanje Prljavom kazalištu, a na prigodnoj svečanosti kazala ”Prljavo kazalište stvaralo i izvodilo skladbe koje su ostale dio naših osobnih ljubavi i boli, proslava i tugovanja, a posebno posveta majci koja se iz okvira tihog opraštanja prelila u gotovo nacionalnu budnicu. Niste se bojali dodirnuti i teške ožiljke naše prošlosti kao što ste uvijek bili kritični prema svakodnevici, a u oproštaju s onima koji su za Hrvatsku dali život bila je i tuga stihova Prljavog kazališta sa suzama koje smo za njih isplakali.”
Je li ovo priznanje samo službeni državnički čin kojim se rocku priznaje važna uloga u društvu? U drugim okolnostima možda bi tako bilo, ali kontekst ne govori tome u prilog.
Objašnjenje je dao Dragan Markovina, kolumnista portala Telegram.hr, najvećeg digital-only izdavača u Hrvatskoj, koji piše:
”Logično je što je rock kanoniziran, jednako kao što je logično da su ključni protagonisti njegovih ranih dana doživjeli počast primanja u visoko društvo. Najbolji primjer ovoga o čemu govorim je činjenica da je Mick Jagger primio titulu sir, od strane britanske kraljice, što bi u Prljavom kazalištu mogli vaditi kao krunski argument za prihvaćanje ove počasti.
No, razlog zbog kojeg on ne može biti validan u ovom slučaju je taj što je Jagger primio nagradu od institucije koja u Velikoj Britaniji predstavlja isključivo folklornu činjenicu, zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji, dok je Prljavo kazalište odlučilo primiti nagradu također od strane folklorne činjenice, ali usred njezine predizborne kampanje. To jednostavno ne može biti isto, posebno iz razloga što je posve sigurno kako je i njena odluka da ovu nagradu dodijeli došla iz stožera, odnosno s nekim ciljem. Što nas sve dovodi do najbitnijeg. Jedno je legitimirati novo doba u cjelini, što god netko mislio o tome, a sasvim drugo podržati konkretnu političarku u predizbornoj kampanji.”
Sigurno je da se neće svi složiti s autorom komentara, pokušavajući se fokusirati isključivo na muzičku zaostavštinu Prljavog kazališta, iako je i ona diskutabilna u jednom elementu: ”kritičnosti prema svakodnevici”. Treba li spominjati da u toj kategoriji hrvatski rock ima puno autentičnija imena. Azru, naprimjer.
Zbog toga Markovina još poentira: Nema dakle nikakve sumnje, da je Jasenko Houra odlučio legitimirati novo vrijeme, zbog čega se uostalom devedesetih i pojavio onaj kultni grafit, ‘Johnny vrati se, Jajo nas jebe’.
Fotografije: Emica Elvedji/PIXSELL
